Reglaža modela može biti vrlo jednostavna, no može predstavljati teži posao od same gradnje.
Samo jednom mi se dogodilo da mi je model letio 'od prve' i da nisu bile potrebne nikakve intervencije ili podešavanja.
Taj model je uskoro i pobijedio na jednom takmićenju... no nije bio takve sreće da to i ponovi (za sada).
Reglaža traži teutonsko strpljenje i iskustvo, i nikada me nije sram pitati iskusnijeg što misli o letu modela, kako ga poboljšati.
Osnovni alati pri reglaži:
vid i iskustvo!Vrijeme i mjesto:
potpuno mirno, bez vjetra, najbolje predvećer i dalje od znatiželjnih pogleda !Temeljna reglaža ovakvog modela je uobičajena: provjeriti bacanjem iz ruke horizontalni let: gledanjem putanje, vidi se da li model valovito 'pumpa', ide prestrmo dole ili klizi po optimalnoj (pretpostavljanoj) putanji. Korigirati trimanjem komandi na horizontalnom stabilizatoru.
Let mora biti ravan, bez tendencije skretanja, trimati na komandi vertikalnog stabilizatora.
Prikazano na slijedećoj slici !
'Dive' test: - napraviti sa modelom koji je elementarno regliran i koji povoljno reagira na komande !
Na sigurnoj visini, ali ne previsoko zbog vidljivosti letjeti mirno i ravno uobičajenom brzinom.
Nagnuti komandom model prema dolje za oko 30 stupnjeva da 'zaroni 'i držati sekundu-dvije da dobije brzinu, komandu vratiti 'u nulu'.
Ako se gotovo momentalno ispravi, težište je previše naprijed.
Ako se polako ispravlja u horizontalu, težište je u blizini ili je optimalno.
Ako i dalje ide istom putanjom ili čak i strmije, težište je previše straga i treba ga pomaknuti naprijed.
Na kraju, brzina i način na koji se ispravi donekle odgovara i našem osobnom 'ukusu'.
Iskustvo se podrazumijeva i još jednom napominjem, ovo nije za početnike!
Principijelna skica 'dive testa' prikazana je na slijedećoj slici:
Reglaža penjanja modela: ovaj dio je vrlo varljiv i neugodan, jer pod punim 'gasom' elektrojedrilica voli 'podivljati':
vidio sam nekoliko kreševa kada model podivlja, počne juriti okolo i onda mu modelar dade naglu komandu 'gore',
čuje se poznati zvuk loma ramenjača, tupi udarac trupa u ledinu i.... i onda u tišini možemo promatrati kako komadi krila
lagano se vrteći na zračnoj struji padaju prema Zemlji...
Zahvaljujući dobroj volji modelara iz susjedne nam Slovenije, Mitje poznatog kao Ultralajt, dobio sam dozvolu
iskoristiti njegove skice podešavanja penjanja, koje popularno zovemo 'Mitjin poučak'.
Duboko udahnuti, tumačenje je malo poduže:
Na skici
A vidljivo je da je modelar podesio motor 'da gleda prema dolje' - downthrust kako bi stabilizirao model, tj. spriječio da
model naglo digne nos kada se doda gas. Ovo daje relativno dobru stabilizaciju uz činjenicu da je visinsko kormilo podignuto
kako model nebi 'zaronio'. Loša strana ovakve stabilizacije je da se za isto vrijeme rada motora postiže manja visina, što je vidljivo po formuli na desnom donjem dijelu skice 'A'. Računa se da će pri penjaju doprinjeti samo uzgon krila, a ne i downthrust motora i komanda na horizontalcu samo stabilizira i ne doprinosi uzgonu.
Na skici
B vidljivo je da je motor postavljen u osi modela i da je stabilizacija postignuta spuštanjem komande visinskog kormila
da se model ne propinje kod dodavanja gasa. Stabilizacija je ovdje nešto slabija, ali je zato za isto vrijeme rada motora moguće postići veću visinu, vidljivo prema formuli na desnom donjem dijelu skice B.
U praksi, za ovakav model jedrilice nacionalne kategorije i njoj sličnih, najbolja je kombinacija ovih dva načina !
Motoru namjestiti vrlo blagi kut prema dolje, recimo 2-3 stupnja i lagano probati penjanje !
Model je uregliran na penjanje onda kada imamo dobar osjećaj 'na palici' tj. da u svakom momentu rada motora pri maksimalnom gasu imamo kontrolu nad modelomupravo 'na granici da je nemamo'.
Uz dobru postignutu visinu ovo se može postići samo vrlo preciznom reglažom,ja obično umiksam i 'throttle compensation na horizointalcu u vrlo malom iznosu, a upotreba loggera za mjerenje visine je od velike pomoći.
Nakon 20-tak sekundi penjanja F5J-N modela teško možemo procjeniti visinu.
Za orjentaciju: u mirnom zraku, dakle predvećer, model F5J-N ili njemu sličan po veličini, težini i setupu, trebao bi popeti za 60 sec rada motora preko 200 m visine!
Mjerenje visine 'odokativno' vrlo je nezahvalno, napravili smo ponekada i pogreške čak do 300%, prema tome po logger na UH ili na rc-electronics...
Napomena: ako regliramo elektrojedrilicu klase 'Unlimited' koja ima dovoljno snažana motor da penje vertikalno, prethodna tumačenja ne važe! U tom slućaju motor je najčešće u osi modela i pri vertikali kormila bi trebala biti uglavnom poravnata (samo kompenzacija okretnog momenta elise-motora kao kod helija).
Tehniku leta ovakvim modelm neću tumačiti, ima i puno iskusnijih pilota-modelara od mene, pa ako se nekom dade, neka
se slobodno pridruži ovdje i napiše !
Topic: Build log ... stojedinica (Read 81054 times)
previous topic - next topic
