3d printer ima "learning curve", da bi sve ispalo kako treba i kako zelis, treba kemijati s postavkama, temperaturama ekstrudera i heatbeda, filamentima, slicerima, naravno i programima za 3d modeliranje - prava mala znanost oko toga... i to je drugacije od printera do printera. Vrlo zabavno, ali zahtjeva izvjesnu kolicinu vremena, i pogresaka kojih bude vise na pocetku, pa sve manje kako budes upoznavao masinu. Dakle, zaboraviti na to da ces ga sloziti, upaliti i odmah radit kako treba, kao konvencionalni printer, jelte. Jednom kad to usvojis, mozes s njime napravit cuda (naravno uz pretpostavku da imas gorenavedenog vremena i ako ti radionica nije u podrumu zgrade, a stan na trecem katu, kao sto je kod mene slucaj

).
Sto se cvrstoce tice, naravno da to nije cnc rezanje karbona ili vitroplasta. Zbog slojevite prirode gradnje uvijek ce biti lomnjivije i fleksibilnije, ali uz dobre postavke infilla i debljinu recimo 8mm pa navise moze bit cvrsto ko vrag, a jos uvijek vrlo lagano.