Čovjek izađe na ulicu i mahne taksiju.
Istog momenta taksi se zaustavlja pored njega, otvaraju se vrata, a taksist kaže:
-Savršen tajming! Isto kao Miloš.
Putnik: - Tko?
Taksist: - Miloš Đumić... To je čovjek koji je uvijek sve radio u pravo vrijeme.
Baš kao što sam ja naišao upravo kada ste vi digli ruku, tako se Milošu sve u životu
dešavalo u savršeno vrijeme.
Putnik: - Nitko nije savršen.
Taksist: - To ne važi za Miloša Đumića. Bio je izvanredan atletski građen tip.
Mogao je osvojiti Grand Slam u tenisu. Mogao je igrati golf sa profesionalcima.
Pjevao je kao slavuj, plesao je kao zvijezda sa Broadway-a, a da ste ga čuli kako svira klavir!
Bio je nevjerojatan momak.
Putnik: - Izgleda da je stvarno bio izvanredan čovjek.
Taksist: - Aa, nije to ništa, ima još! Pamtio je kao kompjutor. Pamtio je svačiji rođendan.
Znao je sve o vinima, koje jelo naručiti i kojom vilicom ga jesti. Mogao je da popravi sve.
Ne kao ja. Ja zamijenim osigurač, a pola ulice ostane bez struje.
Ali Miloš Đumić, eee, on je sve radio kako treba.
Putnik: - Pa stvarno je bio nevjerojatan!
Taksist: - Uvijek je znao najbrži put kroz prometnu gužvu. Ne kao ja, ja se uvijek zaglavim,
ali Miloš nikad nije pogriješio i uvijek je znao kako postupati sa ženama.
Nikada im nije proturječio, čak i kad nisu bile u pravu... uvijek je bio savršeno obučen,
a cipele su mu uvijek bile savršeno izglancane. Bio je savršen čovjek!
Nitko se ne može usporediti s Milošem Đumićem.
Putnik: - Interesantan lik. A Vi znate sve o njemu. Kako ste ga upoznali?
Taksist: - Ja ga nikada nisam sreo. Umro je, a ja sam se oženio njegovom jebenom udovicom !!!