Velika planina 02.01.2020Vrijeme novogodisnjih praznika sad vec pomalo tradicionalno, mala ali slozna ekipica zaljubljenika u padinsko letenje, obiljezavamo posjetom jedne od planinskih destinacija pogodnih za letenje. Predvecer 1.1. nekoliko kratkih poruka bilo je dovoljno, da se usuglasimo oko izbora destinacije. Ovaj put izabrali smo, unatoc relativno nepogodnoj meteoroloskoj prognozi, meni jedan najljepsih krajeva na kugli zemaljskoj tj. Veliku planinu. Od nas 6, dosad su samo dvojica letjela gore i to nam je bio dodatni veliki izazov a ujedno i strahopostovanje. Zasto nepogodna prognoza? Uz slab vjetar odnosno "bonacu" za alpe je bila predviđena jos neugodna temperaturna inverzija sto i nije najpogodnije za nas modelare. Lokalni guru Tadej nas je hrabrio rijecima "Velika planina uvijek radi", a posto je bilo najavljeno vrijeme takoreci bez oblaka tjesili smo se, da cemo barem dan provesti na svjezem zraku
. I tako ja krenuo u potragu po ormarima za najdebljim komadima odjece, skijaskog donjeg rublja, duplih hlaca i duplih jakni a sto se kasnije pokazalo suvisnim teretom odnosno nepotrebnim balastom...
Sazivam zurnu sjednicu "obiteljskog vijeca" i uz odobrenje zenskih clanova uzbudjen krecem na spavanac... Brzo dolazi 06.30h kad zazvoni budilica, slijedi spremanje malo jaceg dolaska te punjenje baterija i put ka Slovenskim konjicama gdje se nalazim sa Gregom, Gorazdom te Janom koji se vraca na padine nakon vise od 10 godina. Pretovorimo opremu u Berlinga koji se ovom prilom pokazao iznimno prostranim, jer je bez problema progutao 4 osobe zajedno sa modelima te pratecom opremom i odjecom - ova kutija na 4 kotaca sa bezbroj pretinaca za odlaganje jedno je od najprakticnijih vozila u kojima sam se ikad vozio. Oko 11 sati stizemo do rampe podno Velike planine odakle nastavljamo pjesice opremljeni poput nepalskih serpi. Iducih skoro sat vremena hoda relativno brzo je proslo uz nikad dosadne modelarske teme te iscekivanja sto nas ocekuje na grebenu. Dobro oznojeni stizemo na vrh oko 12 sati, presvlacimo majice i slazemo modele, da bi Gorazd prvi sondirao uvjete elektro modelom, koji je u ovakvim slabasnim uvjetima jedino razumno rjesenje jer svaki minus u odnosu na horizont rezultira gubitkom modela - padina ispred je doslovce okomita te prekrivena snijegom pa je tako spust bez alpinisticke opreme prakticki nemoguc. Ubrzo nam su se pridruzili jos Tadej i Gasper koji su stigli iz drugih dijelova Slovenije ali do 14h je bilo vrijeme idealno za izletnike, dok nama letacima i nije bilo previse naklonjeno pa smo u grcevima bacali te se odrzavali tijesno desno uz greben gdje je jos koliko toliko drzalo, da bi se nakon 14 sati uvjeti znatno poboljsali i tada je poceo pravi "rokenrol" u zraku. I da, to je bio taj nezaboravni osjecaj odnosno modelarska ekstaza koju cemo jos dugo dugo pamtiti
. Oko 16h sunce je bilo sve sramezljivije i polako smo poceli pakirati modela te se spustati prema autima u dolini. Neizostavno 3. poluvrijeme sa okrijepom u odlicnom drustvu kolega modelara do kasnih vecernih sati nastavilo se u lokalnom restoranu u podnozju planine, da bi se duboko u noci sretni i zadovoljeni vratili svojim kucama
U nastavku nekoliko zabiljezenih trenutaka...
[attachimg=1][attachimg=2][attachimg=3][attachimg=4][attachimg=5][attachimg=6][attachimg=7][attachimg=8][attachimg=9]
Topic: Soaring by Belovanovic (Read 87484 times)
previous topic - next topic
