2010. godine je bilo još dosta dešavanja, u jesen sam oštetio model SU-31
Pošto je model već više puta popravljen, nije se isplatilo raditi na njemu...
Model sam ipak uzeo u ruke, i detaljno ga pregledao. Trup mora nov da se napravi, a krilo, horizontalac i vertikalac može da se popravi... Oko skidanja monokota, od pomoći mi je bila ćerkica...
Mislim da imam model iste veličine, isečen, čuči na polici već skoro dve godine, nikako da nastavim sa njim. Kaži mi molim te koji je raspon krila, i ako može po koja slika sa unutrašnjeg dela trupa, kao si namestio elektroniku... A da, i da napišeš malo o setapu...
Blokiranje točkova je rešen, u buduće ne bi trebalo tako da se ponaša. Držač motora sam ispeglao, tako da je već sve vraćen nazad na model. Još mi je ostao da rešim pukotinu na kapotažu, i posle može oped da vine u vazduh.
Juče sam razmontirao model, pa evo kako je izgledao:
Skinuo sam motor, kontroler i isprobao sam ih. Radi sve normalno, osovina motora nije nastradala. Proverio sam i zazor, ima koliko treba. Najviše je stradao prednji deo držača motora
Pukao je i okvir "auspuha"
A tu su točkovi, njih sam slikao da vidite šta je najverovatniji razlog prevrtanja, tj. zbog čega se blokiraju
Moja teorija je da kad točak/guma dobije svu težinu modela, raširi se toliko da ne može redovno kotrljati. A na to još došao brzina modela i nije ni čudo što se prevrnuo...
Danas sam ispeglao držač motora, zalepio sam okvir auspuha i rešio sam točkove, pa sad ne bi trebalo da se blokiraju.
Juče sam poleteo model Zero. Razlog za toliko čekanja je bilo teren. Trava se retko kosi, pa sam čekao da put bude blizu idealnog. Sastavio sam model i još jednom ga pregledao
Malo sam ga taksirao po putu, da vidim kako se ponaša. Pošto je zadnji točak povežen sa vertikalcem, dodao sam još malo otklona da bi se bolje okretao
Pre poletanja smo napravili još par fotki
Model je poleteo jako lepo, pri poletanju je malo vukao na levu stranu, a prilikom leta sam dotrimovao 2-3 klika prema dole na horizontalcu. Oduševio sam se kako lepo leti model, sasvim je drugačiji osećaj nasprem ostalih modela. Retrakti su radili svoje, a posle dva školskog kruga odmah sam počeo da ga forsiram. Motor ima snage, nisam pogrešio sa trokrakom propelerom. Evo par slika iz vazduha:
Posle pet minuta leta, spustio sam točkove i krenuo na sletanje
Prvo sletanje ke bilo katastrofalno. Kao da još u životu nisam sleteo neki model. Drugo sletanje malo bolje, ali opet neuspešno. E, treće sletanje je bilo, ono muško
Samo da vam kažem, svaka čast ovom CMP modelu. Kako je roknulo u majku zamlju, šteta nije ni velika. Držač motora se iskrivio, i malo je propuklo kapotaž. Osovina motora, propeler kao ni elektronika, nije oštećen. Osećao sam se da ću u momentu da zaplačem, ali ovakvi trenuci daju još snage, još motivacije. Sve se to može popraviti, tako da idemo dalje. U svakom slučaju sletanje ovog modela zahteva ne malo vežbe.
Evo i snimak sa prvog dva leta modela. Treće sletanje baš nemam na snimku, nestalo je mesta na memorijskoj kartici...
Čak i posle ovog malog malera sam siguran da u buduće svakako hoću da letim ovakve WWII scale modele!
Juče uveče sam već počeo da pregledam model, snimak sam više puta pogledao i to u slow motion funkciji. Najverovatnije znam šta je bilo uzrok svakog prevrtanja. Najbolje se vidi kog drugog sletanja. Ali sad da ne pišem u prazno, slikaću sve pa ću postaviti. Ovom prilikom bih zamolio iskusnije rc pilote, ko su već leteli ili lete ovakve ratne ptice da napišu po koji komentar, možda preporuku u vezi sletanja tih modela. Hvala unapred!