Iskreno rečeno, ni sam ne znam zašto sam odlučio praviti baš dlg. Nikada se nisam susretao sa takvom vrstom ''sporta''. Valjda mi se svidjela elegancija tih jedrilica. Dolaskom na livadu, društvo mi je pravio forumaš PZD. Ni jedan ni drugi se nismo baš usuđivali ''puknuti je''. Tada sam prelomio, ja je pravio ja ću je i polomiti. Međutim nakon prvog izbačaja manta je ostala u komadu. Nisam baš bio nježan. Time sam dobio potvrdu čvrstoće modela . Tada sam shvatio što znači ''ćuk-ćuk virus''. Jedini problem je što nisam verziran za ''Sandra Perković stil'' pa model i nije letio više od 15-20m u visinu. Nadam se ove sezone da će se i moj rezultat popraviti.
Mjesto za launch peg je višestruko ojačano. Fiber šipkica 2,5mm ulijepljena u ramenjaču. Sve skupa ulijepljeno 1mm aviošperom sa gornje i donje strane.
Za pokretne površine nisu korištene nikakve šarke. Koristio sam 3M hinge tape. Traka se odlikuje velikom ljepljivošću i izuzetno je žilava. Teško se može desiti da ako napukne na jednom mjestu da ima tendenciju brzog pucanja do kraja. Jako zgodna stvar za sve vrste modela. Koristim je na skoro svim mojim modelima.
Balast se može po potrebi lako mijenjati, jer za njega koristim olovo od jig glava za ribičke varalice. One su težine od 4 pa do xx grama. U vrh trupa se izbrusi poluokrugla udubina i balast se po potrebi ulaže u tu udubinu.
Servoi u krilu su povezani sa flaperonima na način koji se inače zove ''top drive'' Odličan je iz razloga što prilikom slijetanja modela, mogućnost da se zakači nekakva trava za sajle je svedena na minimum. Mali dio tog mehanizma je izložen takvim nezgodama.
Pokretne površine su riješene pull-spring metodom. Znači, servoi pomoću posebnog konca (ja sam koristio ribičku špagu 0,19mm) povlače pokretne dijelove horz. i vert. U pokretne površine se montira torzijska opruga. Servoi pomoću špage povlače, a opruge služe za vraćanje pokretnih površina.
Vertikalac je učvršćen u zadnji dio trupa epoxyjem i na mjestu označenom crvenom crtom, stavljeno je 48 gr staklo zbog ojačanja. Pošto je mjesto spajanja krila sa trupom na jako nezgodnom mjestu, iskorišten je MPX konektor. Taj konektor ima 6 pinova i savršen je za povezivanje servoa u krilu sa prijemnikom. Praktično, spajanje po principu utikač - utičnica. Trebalo je puno živaca dok se sve zalemilo, ali na kraju je uspjelo.
Nastavak na gondolu trupa je iskorišten od obične kederice. I opet fiber kederica. Prvo zato što je neuporedivo jeftinija od karbonskih, a drugo zato što karbon u pojedinim slučajevima zna praviti smetnje prilikom prijema signala. Na slikama je vidljivo kako je riješeno pričvršćivanje krila za trup. Iskoristio sam dva cilindrična elementa za spajanje namještaja. Promjera su 5, 5 mm, a unutrašnji navoj paše za vijak 4mm. U prodavnici je to koštalo smiješne 3KUNE, i vijci i čaure. Mjesta gdje su bušene rupe ojačana su odsječenim dijelovima drugog ribičkog štapa i lijepljeno epoxyjem. Činilo mi se čvršćim načinom od kevlarskog rovinga. I kevlar je ubačen na kritičnim mjestima (hvala Diogenu )
Hvala ti puno! Išlo bi i s cakom jel? Osim plankiranja i važnih mjesta.
Tako je Toki. No ponekad određena operacija zahtijeva više vremena, a CA ljepilo ne dozvoljava baš previše manipulacije. Drvofix je zakon za mnogo toga. Nije on ni previše težak jer u konačnici, vlaga iz ljepila ispari i dobije se daleko manja težina nego kad smo ga aplicirali.
Trup je rađen na slijedeći način: Gondola trupa: izrezao sam uzdužnice od balze debljine 2mm i širine 4-5 mm. Preko polukružnih šablona lijepio sam uzdužnice tako da sam dobio dva ''čamca'' koja su se na kraju slijepila u jednu cjelinu. Sve to je lijepljeno CA ljepilom. Vrh trupa je ''otokaren'' brusnim papirom na stolnoj bušilici. Na dno trupa sam ulijepio fiber šiškicu 2mm zbog dodatne čvrstoće. Sve je na kraju ustakljeno sa dva sloja 48gr staklenim platnom. U dnu gondole ''Parkside dremelom'' su napravljena ležišta za servoe
. Tada sam shvatio što znači ''ćuk-ćuk virus''.
pa model i nije letio više od 15-20m u visinu. Nadam se ove sezone da će se i moj rezultat popraviti.
.