156 km je stvarno zapanjujuće.
156 km je nemoguće.... administrativna granica atmosfere je oko 100 km (ima neki posebni naziv na ta visina) , a pošto je balon aerostat ne može 'isplivati' na tu visinu.
Perigej niske orbite koju je postigao prvi amer. astronaut koji je ušao u orbitu (J. Glenn ) bio je 159 km, a povratak sa te visine zahtijeva termički štit.
Svjetski priznati rekord je 53 km i trebao im je volumen balona od 60.000 m3, a to je stranica kocke od 40 metara u sve tri dimenzije.
Gornje podatke možete provjeriti na Wikipediji i drugdje na net-u.
Osim toga... ako se nešto popenje na 156 km i vrati na zemlju, onda je prešao put od najmanje 300 km , zapravo malo više jer je sletio , kažu 70 km dalje, dakle za 4 sata koliko je trajao taj let, balon se morao kretati prosjećnom brzinom oko 80 km/h !
Logeri za visinu koji su nam dostupni (elektronički senzori pristiska) ne rade iznad 5 km, neki boji do 9 km.
Korišteni balon je bio meteorološki - vidi se na slici, a takve svaki dan puštaju u Zadru i u Maksimiru, te isti teško idu preko 16 km - provjeriti na meteo.hr - radiosondaža.
Na slici 0129 i slici 0132 se jasno vidi koja je visina dosegnuta (svi modelari koji lete termičke jedrilice znaju koliko mogu biti visoke baze cumulusa).
Dosegnuta visina je najvjerojatnije bila bitno i to bitno manja od one koju je Toni233 pretpostavio (15,9 km)
Prema tome: dečki nemojte pričati gluposti i pri tome se hvaliti na Friku, nije cool !
Damir