Evo usput, da malo dodam: bušiti toliko rupa u balsa rebrima nema smisla: jedno takvo rebro je ispod 0,5 gr, tako da sva rebra za neko krilo teže jako malo, niti 20 grama, a tolike rupe ih učine krhkim i učinak olakšanja je svega par grama, a toliko lako uštediš na lakšoj bateriji ili izborom lagane presvlake.
I ja bi nešto nadodao (ako smijem).
U zadnje vrijeme sam proučavao balzu, jer sam imao loših iskustava sa ovom balzom koja se može nabaviti u našim trgovinama. Uglavnom se radi o tzv. B-cut (rez u klasi B), ili nasumični rez od trupca drveta, pa je tako i nasumična kvaliteta.
Više o tome ovdje:
http://www.mat.uc.pt/~pedro/ncientificos/artigos/tech_balsa_1.htmlNekoliko kolega modelara mi je reklo da nije bitno kolika je specifična težina balze, nego samo i isključivo koji je rez (A, B ili C). Mislim da je to netočno. Što je teža balza, to je i čvršća, no samim time riječ 'teža' je upravo ono što ne želimo kod letjelice.
Pošto je balza zapravo korov u predjelima gdje raste, a teška je za sustavno uzgajanje, pa se u prašumama (uglavnom nabava ide iz Equadora) siječe po potrebi, nailazi se na razne starosti trupaca. Stariji trupci znače da je drvo bilo višlje i podložnije vjetru, pa je biljka očvrsnula tijekom rasta (razne smole) kako bi izdržala teret. Cijeli proces sječe, transporta i obrade tog drveta je cijela petljavina, pa je tako i bolja kvaliteta skuplja, dok je ostatak... tako-tako, može se upotrijebiti za nešto...
Zapravo je samo razvrstavanje balze u razne kategorije skupo, pa je tako ostatak ostataka nekako završio u našim trgovinama.
Radi se o tome da je mlado drvo balze jako lagano, a samim time i njen udio u količini balze 'proizvedene' relativno malen, ta balza je najskuplja i/ili nemoguće ju naći na tržištu. Radi se o natjecateljskoj balzi, gdje specifična težina ide ispod 100 grama po kubnom decimetru balze (jedna ploča 10x100x1000 mm).
Pošto sam primjetio da kod prevođenja engleske literature i nacrta, dosta prevoditelja izbjegava (ili ne razumije) prevođenje oznaka, time se gubi na možda najbitnijem faktoru: odabir pravog materijala za pojedini dio letjelice.
Tako na primjer, oznaka "Stab is 5# quarter grain" nema nikakvog smisla ako se prevodi google translate. No, radi se o repnom elementu (horizontalnom) koji je rađen od balze specifične težine "pet funti po kubnoj stopi", C klasa (C-grain ili quarter grain).
Iako na prvi pogled funte i stope izgledaju odbojno za prevođenje, zapravo je matematika jednostavna. Jedna kubna stopa je oko 27 kubnih decimetara (3*3*3 dm), dok je funta 450 grama. Dakle, 5# bi bilo 5*450 = 2250 grama (2.25 kg) na 27 kubnih decimetara. 2250/27=83.3 grama po kubnom decimetru.
Ono što je Damir htio reći je to da se umjesto rupa za olakšanje rebara više isplati odabrati 'pravu' balzu za taj dio letjelice. Jer, lakša balza već sadrži više 'rupa', tj. više praznog prostora u odnosu na konstruktivni dio balze. (moje pravilo je da letjelica mora biti čvršća u predjelu centra mase - CG, a najlakša prema vrhovima krila i repnog stabilizatora). Pošto je površina i volumen materijala oko tog dijela relativno malen, tu se isplati staviti neki čvršći materijal. Pogotovo na krilo.
Isto tako, vidim da je tendencija da s upotrebljava smreka (spruce) umjesto lipe (Tilia, basswood). Lipa je lakša i žilavija. I daleko je elastičnija od smreke.
Sveukupno, rijetko sam naišao na nacrt letjelice koji specifično navodi koju vrstu balze ili ostalog materijala koristiti i zašto na određenom dijelu letjelice. Nitko nam ne brani uporabu kompozita, ili bilo kojeg materijala... Jedini problem je znati točno gdje se isplati petljati sa raznim materijalima, a gdje ne.
Ignorirajući te, naoko nebitne detalje, upravo tako će finalni proizvod biti: možda ispadne dobro, možda ne. Letjelica može biti lagana, ali krhka. Ili čvrsta ali teška. Kod izrade raznih motoriziranih modela, koji se ne oslanjaju na prirodne fenomene (termal, uzgon na nagibu ili 'slope soaring'), samo se doda gas i letjelica ide (okay, troši više struje, teža baterija..., ali to je upravo 'kazna' za površno znanje).
Kad sam prvi puta poletio MiniMag-a, divio sam se kako je samo krilo napravljeno od elapora lagano i čvrsto. No sada vidim da tih 210 grama krila... moglo bi se napraviti daleko lakše krilo, ne smanjujući puno čvrstoću. Trup je izuzetno čvrst, ali samo zato što su stijenke napravljene jako široko, a prostor unutra premali da bi se bilo što dodavalo unutra (gyro-stabilizator, altimeter, FPV oprema i slično).
Zato MiniMag i jeste početnički model, tj. trainer (trener). Trpi i oprašta greške i padove, ali su zato sveukupne performanse osrednje.
Pri proizvodnji tog aviona, zapravo je formulacija za polistiren tajna, kalup je skup, ali je zato serijska proizvodnja jeftina. Onaj tko 'nema živaca' razmišljati o finim detaljima... kod kupovine letjelice upravo plaća 'blaženstvo bezbrižnosti' ("ne marim, nije me briga...").
Damirova poanta oko izrade modela od balze i drugih materiala opravdava uloženi trud i strpljenje. Najteže je početi. Osobno sam u startu naletio na nekoliko zapreka, no kako vrijeme prolazi, riješavam jedan po jedan problem.
Sami alati su zapravo jednostavni: blanjalica (hobla ili hoblica), brusni papir (šmirgl), nož (skalpel, žilet, što god), ravnalo, kutnik (i kutomjer), kalkulator, radna površina... (ostale neimenovane sitnice)
Uglavnom, to je sve. Sve ostalo je uloženo vrijeme i dobra volja, a rezultat nagrađuje. Kolika je nagrada, ovisi o količini uloženog truda i vremena.
LP,
milan
---
P.S Ne znam dali je ovo moje gore 'teško i nepotrebno filozofiranje', ili 'ima tu nečega' ?
Topic: jedrilica iz glave, od nule (Read 17081 times)
previous topic - next topic
