Topic: Zašto baš ti profili, Piper Cub? (Read 3107 times) previous topic - next topic

Modelari pozdrav,

gledam ove nacrte, gledam ove kupovne modele, i nikako mi nije jasno zašto svi Piperi Cubovi imaju profil krila Clark Y ili  je to neka polusimetrična NACA, kad pravi Piperi imaju profil krila USA 35-b, što je prikazano na slici. Kao što se vidi, razlika između Clark Y i USA 35-b je vrlo mala, ipak, ako se ne varam, USA 35-b bi trebao dati veći uzgon zbog zaobljenog dna (možda griješim). Moje pitanje glasi : da li  profil USA 35-b ima neke loše aerodinamičke karakteristike, pa se ne koristi kod izrade RC modela, ili se ne koristi jednostavno zbog kompliciranije obrade (za razliku od Clark Y-a) ?

Možda se ne koristi na modelima jednostavno zato što modeli i pravi avioni nisu ista stvar?
Mislim da se aerodinamička pravila poprilično mijenjaju sa veličinom "letjelice"...

Aerodinamička pravila za model, balon, JumboJet ili koju drugu letjelicu, dio su iste fizike. Ključna rijeć za vašu daljnju potragu je: "Reynoldsov broj".
http://en.wikipedia.org/wiki/Reynolds_number
U konkretnom slučaju, Clark Y je odabrani profil zbog jednostavne izrade (ravno dno) i činjenice da na malim dubinama profila finese, poput ove sa USA 35-b, ne daju vidljiv doprinos.

Evo ti sa Wikija

The Clark Y has found tremendous favour for the construction of model aircraft, thanks to the flight performance that the section offers at medium Reynolds number airflows. Application on model aircraft is very wide, ranging from free-flight gliders through to multi-engined radio control scale models.
The Clark Y is appealing thanks to its high camber, which produces a very good lift-to-drag ratio on comparatively lightweight balsa models, and for its near-horizontal lower surface, which aids in the accurate construction of wings on plans mounted on a flat construction board.
Young and inexperienced modellers are thus able to build model aircraft which provide a good flight performance due entirely to its aerofoil shape. The benign stalling characteristics of the airfoil are another aid, as this allows an inexperienced radio-control model hobbyist a better possibility of recovering from a stall in flight, to the benefit of the model.
The depth of the section lends itself to easier wing repair, as the modeller will often then have better access to balsa structural elements. In addition, the Clark Y section's depth also permits the flush installation of what are considered "standard" sized R/C servo motors within a wing for actuation of ailerons, flaps etc., without an excessive reduction in performance.

SDespot, možete li mi pojasniti "na malim dubinama profila finese, poput ove sa USA 35-b, ne daju vidljiv doprinos"? Konkretno, planiram sam napraviti model, pa bih molio nekog da mi objasni kako bi se USA 35-b ponašao u letu u odnosu na Clark Y, tj koji ima manju minimalnu brzinu, veću maksimalnu, uzgon i sl ?

nemoj krivo shvatiti, ali draž upravo i je da sam to shvatiš. zato postoje i jeftini modeli za izradu poput piper ili cub modela aviona pa isprobas sve kaj ti se hoce. cak i da netko kaze kako je njemu bilo, to tebi ne treba puno znaciti.

primjer je recimo kod odabira propa. imam waco dvokrilac i jedan dio ekipe svrsva od letnih karakteristika sa 12x6. ja isprobao i nije me impresioniralo. mozda i nije neki primjer, no kako rekoh, u modelarstvu jest ta draz da isprobavas. to ne znaci da razbijas modele i unistavas opremu, no ovakve sitnice je najljepse otkriti sam, zar ne 

of kors, odlicno je o svemu diskutirat jer se uvijek nekaj novoga nauci.kao i u svemu drugome u zivotu tako i u modelarstvu i uvijek je za mene osobno rasprava dobro dosla.a onda ipak opet napravim po svom hehe 

Jeste, da Gradjanine, bilo bi dosadno kad bi svi radili modele po istom kalupu, slažem se s tim. Za imati osjećaja u ovom hobiju je potrebno iskustvo, a ja ga baš i nemam puno, međutim evo jedna interesantna priča od prije 6,7 godina. Bio sam srednjoškolac, i to dosta tvrdoglav. Tada sam zakoračio u svijet modelarstva i pun ushita, kupio prvu opremu za nitro model (a savjetovali su mi brushless). Pošto je meni sjeckanje i lijepljenje balze odmor za dušu, odlučio sam napraviti najljepši model na kojeg ću bit ponosan. Radio sam 6 mjeseci dvokrilca Tiger Motha na 6.5 cc raspona 1300 mm. Model je ispao prekrasan, toliko je bio pun detalja, da su se čak i male zakovice nalazile na njemu, međutim, fatalna greška je bila ta što je bio pretežak ( 3 kg). Došlo je vrijeme prvog leta (moj ga je nastavnik htio poletit, ali ja sam opet nažalost bio tvrdoglav), ja sam ga poletio i napravio kovit sa jedno 50-60m. I tak, prelijepi motor s nosa mog dvokrilca je završio u njegovom repu, koji je također bio smrskan. Od razočarenja sam prodao ostatak opreme, i što je najveća glupost, izbrisao sam sve slike prekrasnog modela....tako da je to jedna skupa, ali dobra škola, jer mislim da sam time naučio slušat iskusnije....ugl. stvari poput kuta V krila, njegovog vitoperenja... se mogu ispraviti, ako ubrljam, ali s krivim profilom, moram bacit krilo, i zato me zanima mišljenje drugih: Clark Y ili USA 35-b.

Napravi krilo s profilom kojim god te veseli! Odgovor na tvoje pitanje o ponašanju pojedinih profila u letu daju naslutiti polarni dijagrami. Dobar početak u pravcu egzaktnih pokazatelja i proračuna može biti:
http://www.ae.illinois.edu/m-selig/ads/coord_database.html
Ja osobno bih rezao Clarka, ali ja sam stara lijenčina, pa me nemoj previše slušat!

Napravi lagan model koji ima ispravne kuteve letnih površina te kuteve motora i letiće sa skoro svakim profilom - primjer su depronci koji imaju fosna-profil Clak Y i USA35-b se ne razlikuju mnogo i tako će se ponašati i na samom modelu - nemoj razbijati glavu oko toga. Clark Y je praktičniji zbog ravne donjake pa se da jednostavnije fiksirati za podlogu.

Ljudi, hvala na savjetima! Vjerojatno ću još prije početka izrade (negdje sredina sedmog mjeseca) imati koje pitanje, a sve će biti na ovom forumu popraćeno slikama