Topic: Build log ... stojedinica (Read 78365 times) previous topic - next topic

"Na ina maana gani unafikiri?"
Baš to što mislim!

Paaa, ne shvaćam točno na koji dio posta misliš ?   Bila je svojevremeno prilika kada si degustirao jedan ovakav model, pa i sam znaš: vrlo su jednostavni za upravljati, čak i za lajbeka poput mene  , no problem su samo takmičarsko vrijeme i preciznost, a to se ionako uči godinama..
Dok kod RTF i ARF uglavnom po postovima na forumima znaš što te čeka sa modelom, samogradnja je uvijek bila avantura, ponekada uspiješ, ponekada je model neupotrebljiv.


Cijene koje sam naveo u kalkulaciji su 'vrlo blage' !


Damir

"Paaa, ne shvaćam točno na koji dio posta misliš ?" Na potpis, kud baš Svahili?
Za model znam da je dobar, prob'o k'o što reče!
O cijenama se uvijek može trkeljat u nedogled. Ideja N klase bila je da se svi mogu natjecati jeftinim modelima. Kilokuna za aviončić više i ne izgleda tako. U doba kada je N klasa bila u povojima predlagao sam da modeli budu rađeni isključivo od drva. Ovako se ponavlja priča sa skupim F3B i "jeftinim" F3J. Ovaj puta skup je F3J, a F3N bi trebao biti "za mase". Baš i nije, zar ne?

Nema đabe ni kod stare babe... a kada uzmes u obzir da proizvođaci za prazne (eventualno + "low cost" pogon) stiroporne modelcice cijepaju i po 80€ onda mislim nema smisla raspravljati o skupoci F5J-N... 
 Jeftinije RC kategorije nema a ni nece biti, pogledaj nasto su spali HLG modeli deru tamo od 550€ nadalje za prazan model    

Slažem se SDespot da je 1K_kuna gadna lova za model. No, recimo da već imaš neki prijemnik sa starog modela, pa uzmeš dva jeftina HXT500... možda ti netko šenka stari setup, tek toliko da se podigneš u zrak... i stvar ide na 800-900 kn.
Problem je kada zbog nekog neispravnog dijela vrijednosti možda 30 kn skršiš cijelu pilu.Meni se to dogodilo u Sisku zbog serva X31, a on je 'još uvijek ispod 21 € kod Švagija: http://www.der-schweighofer.at/artikel/59524/servo_x_31_pico_modell_exxpert


Trebalo mi je 15 minutada popravim servo i 15 sati da skrpam model,dakle dva cijela popodneva rada.


Tak je to....


Damir

Zadovoljstvo dok je model u zraku - neprocjenjivo
Za sve ostalo tu je master...
Odličan ti je buildlog.

Zadovoljstvo dok je model u zraku - neprocjenjivo
Za sve ostalo tu je master...
Odličan ti je buildlog.

Najveće je zadovoljstvo kada uspiješ sletjeti model tako da ostane - čitav ! 
Hvala na potpori denis13 za ovaj log: u završnoj pripremi je i hrpa slika izrade krila, a kako smo sinoć u klubu započeli još jedna, probati ću uslikati i neke detalje koje do sada nisam fotkao, pa sve zajedno stavim ovdje.


Neki detalji koji nisu opisivani:


- drugačiji način montaže v-repa, sa izvjesnom uštedom na težini i montažom bovdena odozgo, vidljiv je na donjoj slici. ovoliko rezanja karbonske cijevi trupa je pimplav posao i sve otvore treba omotati sa malo kevlarskog konca/rowinga i premazati sa malo smole ili epoxy ljepila da se ne razleti akojače tresne u zemlju.
Aerodinamički, ovaj način montaže ima više opravdanja nego li koji sam prije naveo o voj temi, ali je nešto teži i osjetljivi za izvođenje!



Kako je cjenik izrade ovakvog modela izazvao izvjesno 'zgražanje', postoji mogućnost da se ugrade i jeftiniji servači, uz neizbježan gubitak kvalitete i preciznosti i istovremeni dobitak na težini. No s obzirom na dimenzije Denisovog trupa, montaža je najčešće moguća samo bočno (baš kao što je u svojem logu Calypsa pokazao Foker). Ovdje su dvije mogućnosti takve montaže, jedna je -servači paralelno i malo razmaknuto ako ima mjesta, a druga je varijanta -servači na kontra stranu u istoj liniji.
Ako se odlučimo servače zalijepiti za podlogu, lijepljenje je najbolje napraviti isključivo sa neoprenskim (Metapren, neostik) ljepilom !
Zašto ?
Epoxy vrlo loše lijepi plastiku, a ako se koristi cyanoakrilat, ima nezgodnu osobinu da se razlijeva u fine pukotine, prodre do getribe i napravi problem, meni su tako odhebala dva digitalna servača...


primjeri su na ovim slikama:








Damir

Pozdrav prijatelju! toliko si temeljit u izlaganju gradnje da se i najobičniji laik može po tvojim uputama upustiti u gradnju...Svaka čast i nastavi tako , neka se mladi imaju na koga ugledati....

Bravo Damire, podržavam tvoju aktivnost i trud u "step by step" opisu gradnje natjecateljskih i drugih modela. S obzirom na tvoju aktivnost, i aktivnost tvojih dečki, sa zanimanjem iščekujemo prvu F5J tekmu u Varaždinu, gdje će sve ovo ovgdje napisano biti vidljivo i opipljivo.
Čini mi se da ćete imati model za svako vrijeme, a ne kao većina od nas, samo jedan, od kojeg onda očekujemo maksimum.
Pozdrav, Danijel

Čini mi se da ćete imati model za svako vrijeme, a ne kao većina od nas, samo jedan, od kojeg onda očekujemo maksimum.
Pozdrav, Danijel

Teško da ćemo ima model za svako vrijeme, za to bi trebao 3 modela po takmičaru, dakle sveukupno za nas 9, a to je teško ostvarivo. Ovako se nadam da će 2 modela 'po glavi stanovnika' biti dovoljno,jer ionako rijetko nastupamo sva trojica na istoj tekmi.
Damir

Izrada Krila u tehnici balsa-karbon-termofolija (balsa d-box, celulozno-karbonske ramenjače, balsa rebra, karbon ska izlazna letvice+kepovi)


Za ovakvu kategoriju jedrilica korištene su razne tehnike: 'klasična' konstrukcijska gradnja krila od drveta (balsa + noseće letvice od smreke),stiro-balsa tehnika, stiro-staklo-epoxy tehnika, full carbon ( karbonski d-box), konstrukcijska tehnika sa potpunom presvlakom balzinih furnira inavedena kombinirana tehnika balsa-karbon-termofolija.


Opisati ću detaljno ovu posljednju, jer se najčešće koristi u 'domaćoj praksi' , iako nije najjednostavnija, niti je najkompliciranija....a imam iskustva sa tom tehnikom, pa je najmanja šansa da nešto zahebem. :-) .


Skica presjeka krila je ovdje:

Izgleda možda malo komplicirano, no konačni rezultat u ovoj tehnologiji nije zanemariv.
Ako ništa drugo, sa približno ovakvom konstrukcijom postignuto je dosta dobrih rezultaka u Kupu Hr i na DP,
no nisu zanemarene i ostale konstrukcije. Na kraju se sve svodi na vještinu RC upravljanja ( uz naravno dobar model).
Svaka tehnologija izrade krila ima svoje respektivne prednosti, kao i mane.


Prije početka izrade, dobro je rebra poslagati na nacrt, provjeriti da ne fali koje (jer su različite dužine obzirom na poziciju na krilu).
Sav pribavljeni materijal poslagati i provjeriti, jer iznenađenja tokom gradnje mogu produžiti projekat i skratiti živce :-) .







Izrada započinje lijepljenjem rebara između tanke prednje ivice i zadnje karbonske.  Na slici se vidi da sam prednju letvicu isto izveo u tehnici balsa-epoxy-karbonski rowing da bude malo čvršća na udarce sprijeda.
Sve se postavi na nacrt, koji se izolira tankim najlonom radi lijepljenja.
Prikazano na slijedećoj slici:





Prvo se pribadačama i malim komadićima balse za podlogu pričvrsti zadnja karbonska letvica, mora biti potpuno RAVNA, jer tu nema kasnije korekcije brušenjem ! 
Potom se prema prednjoj lijepe krajnja i srednja rebra i to po 2 ! Zašto po dva? Zato jer ako se ulijepi samo po jedno, može nastati izvjesno zakrivljenje prednje letvice na krajevima !
Nakon toga se lijepe rebra na polovici praznine jedne i druge strane polovice, pa tako dok sva rebra nisu ulijepljena!


Slika kako izgleda kada se ulijepe sva rebra:





prednja letvica (balsa-karbon) je odmaknuta od podloge podmetačima kako bi pratila profil sprijeda koji će se kasnije postići brušenjem u negativu.

Sve mora biti točno 'fit' i tada se ulijepi gornja ramenjača , isto balsa-karbon i ona se na jednakim razmacima lagano odozgo pritisne gumicama kako bi bila ravna i bez dilatacija prema rebrima.

Vidljivo na slijedećim slikama:












Lijepljenje se , obzirom na vrstu materijala može vršiti cijanakrilatom (CAK), epoxy ljepilom ili smolom,
a drvofix,PU, Hart i slićna ne dolaze ovdje u obzir (zbog karbona)!


Damir

Ugradnja donje ramenjače, u ovom slućaju od balse , slična je postupku ugradnje gornje od karbona. Izabere se vrlo čvrsta (i teška balsa) iaključivo 'A' rez koji se prepozna po tome što je na presjeku -'C' ! Kod ugradnje paziti da gumice ne oštete balsu, pa je dobro podmetnuti komadiće otpadne balse ispod gumica. Vidljivo na slijedećoj slici:





Zbog čega se izabire gornja čvršća i donja 'slabija' ramenjača?
Pogledati slijedeću sliku:







Kod opterećenja krila letenjem ,stvara se uzgon, krila 'nose' model, gornja ramenjača savija se tako da je opterečenea na 'tlak', na njoj je sila 'prešanja', dok se donja razvlači, pa je opterećena na 'vlak'. Zato se gornja bira kao tvđa, a donja kao elastičnija.
U ovoj konstukciji kompromis je postignut izborom gornje od karbona, a donje od vrlo tvrde balze. No moguće je gornju u nedostatku kompozita uzeti od smreke ili lipe. Nosivost krila uvelike je određena ovim elementom, a između gornje i donje ramenjače je izvjesno područje'neutralnosti'. Sjetite sa samo trika , kada cigaretu omotate celofanom sa kutije i zavežete je u čvor, razvežete, a cigareta ostaje čitava !


Ovo je primjena tog principa i valja ga poštovati ako želite normalno letjeti model.
Unutar te 'neutralne zone' postave se okomiti komadići balse, označeni kao 'shear webs', ili po domače 'štangasigeri' koji sprečavaju da se približe gornja i donja ramenjača i puknu. Time se poveća i njihova nosivost, a i vrši se još jedna važna funkcija: zatvara se kutija torzijskog nosa krila koji sačinjavaju zajedno: gornji i donji plank, ramenjače, prednja ivica i navedeni 'štangasigeri'. Ovakva kutija definira torzijsku otpornost krila, odnosno otpornost na uzdužno uvijanje. Bez ovog svojstva, krilo bi bilo mlohavo kao hrenovka :-) i vrlo lako bi ulazilo u flutter, odnosno rezonanciju pri forsiranom spuštanu, povečanoj brzini i slično.
Masa krila predstavlja induktivitet, a tvrdoča-otpornost na uvijanje kapacitet i to je titrajni krug koji če kad-tad prooscilirati i  vi čete lijepo sakupljati komadiče modela po livadi. Ako su krila otpornija na savijanje, rezonantna frekvenicja je nešto viša i prooscilirati će na brzini koju valjda ionako ne mogu preživjeti, prema tome važnost izvođenja kvalitetnog torzijskog nosa je bitna.
To je vrlo pojednostavljena  priča o flutteru, sva ona mudrovanja po netu kao da su pisali ljudi koji nikada nisu čekićem udarili po rezonantnoj viljušci ili pogledali onaj jubito kako se raspada most koji je ušao u rezonanciju sa vjetrom - Tacoma Narrows Bridge
( Tacoma Narrows Bridge Collapse "Gallopin' Gertie" ).
 Ovo je dakle upozorenje da nema šale sa 'mlohavim' krilima i da sada ne gnojim o pozitivnoj povratnoj spregi i slićne feke !


Izgled uški sa postavljenim svim letvicama prije lijepljenja gornjeg i donjeg planka vidljiv je na slijedečim slikama:








i naravno, cijelo vrijeme paziti na težinu, krajnji rezultat za krila od 2 metra raspona ne smije preko 100 grama, znači da je prosjek oko 5 grama po decimetru raspona !
Težina uški prije plankiranje:

Plankiranje, odnosno opločavanje torzijskog nosa krila, zajedno sa brušenjem prednjice u negativu,
 vjerojatno je jedan od najtežih poslova ovakve gradnje!


Prvo se plankira odozdo,a zatim i odozgora! Ovaj redosljed je važan, zato jer kod plankiranja odozdo uvijek postoji izvjesna greška u uzdužnoj ravnini krila, dok se završnim plankiranjem odozgora stvar dovodi 'u red' na ravnoj podlozi i tako sprečava neželjeno usukavanje krila.
 Kažem 'neželjeno', jer se kod uški namjerno vitopere krajevi 'u negativu 1-2 stupnja' što ću kasnije pokazati slikom.
Odrezan balzin furnir lijepi se odozdo tako da se prvo ramenjača , prednja letvica i rebra namažu izabranim ljepilom, ovisno o izabranom materijalu, naravno. Moguće je i ubrzano plankiranje uz pomoć CAK-a, kada se može odmah pristupiti brušenju, kao na slijedećoj skici (prikazano je odozgo, ali je isti princip i na donjem dijelu).





No i u ovom slućaju preporučujem da se ljepilo skrutne, pa tek onda daljnja obrada se se izbjegne uvijanje krila.


Postupak je slijedeči: na ljepilom namazana rebra i letvice, položi se izrezani komad furnira, preko njega obavezno komad najlona, na najlon se postave  letvice ili komadići balse koji se onda učvrste gumicama i pribadačama. Pribadačama samo sa strane da se ne ošteti krilo !
Nažalost, nemam niti jednu fotku plankiraja odozdo (valjda mi je frka dok to radim) pa ću priložiti fotku takvog postupka na jednom drugačijem modelu od F5, no princip rada je identičan:





Centroplani koji su plankirani odozdo vidljivi su i u detalju na slijedećim slikama:

morati cu uzeti duzi godisnji da sve ove informacije isprobam ... sto bi trebalo rezultirati usvajanjem dijela gradiva .

morati cu uzeti duzi godisnji da sve ove informacije isprobam ... sto bi trebalo rezultirati usvajanjem dijela gradiva .

Strong, gradivo si već odavno usvojio... ostaje samo da malo stisneš i napraviš jednu efpeticu ! 

Plankiranje gornjeg dijela: ovo je važno izvesti tako de se eliminiraju sva moguća iskrivljenja na centroplanu, na ravnoj podlozi i uz raspoređen pritisak odozgora. Preko planka ide najlon radi izolacije od ljepila, i onda gumice, letvice i komadiči balse da se postigne ravnomjeran pritisak.
Prednji dio se zatvori još dodatnim pritiskom malih komadića balse i pribadača, ali nikako se ne smije pribadačom oštetiti krilo! Vidljivo na slijedećoj slici:


-


Kod plankiranja odozgora uški, potrebno je postići savijanje uške 'u negativu', 'negative warp', 'sweepout' ....približno 1-2 stupnja radi smanjenja induciranog otpora i stabilizacije.
Najbolje je kod plankiranja ODOZGORA podmetnuti izlazni kut uške komadićem balse odgovarajuće debljine.
E, sad, da nebi bilo čačkanja po trigonometriji (jer 1 mm na 100 mm uške nije 1 stupanj) dati ću slijedeće orjentacione vrijednosti za kut od 1,5 stupnjeva:
-dužina uške 200 mm, pottrebno podmetnuti 5 mm
-dužina uške 300 mm, potrebno podmetnuti 7-8 mm,

a vidljivo je na slijedećoja slici: oznaka X je mjesto gdje se podmetne predviđeni komadić balse, a mjesto Y je mjesto gdje se ubaci jedan dodatni radi sprečavanja loma zadnjeg rebra - potrebna debljina se izmjeri jer ovisi o profilu.





Brušenje prednjeg planka u točan profil, koliko god važnp zbog točnosti , toliko zapravo i nije teško ako se iz komadiča špera izradi precizna šablona 'u negativu'. odnosno, 2 ili više ako se krilo sužava prema krajevima.
Prvo grubljim brusnim papirom (60) brusimo debljinu prema naprijed i potom od naprijed napravimo zaobljenje prema negativu. provjeri se pogledom uzduž prednjice da nema neravnina uzduž.
Zatim se provjeri dužina srednje tetive profila i sve dotjeramo točno po šabloni sa finijim brusnim papirom (80 ili više).

pojedine faze postupka vidjljive su na slijedećim slikama:
-provjera prednjeg zaobljenja progila u korjenu krila negativ-šablonom od špera:





Provjera približno u sredini centroplana, na slici je označen prednji radijus profila na tom mjestu:






Damir

Stvarno si iscrpan i temeljit da je i meni veliki gušt pratiti tvoj buld log...bravo majstore