Dobra ideja za kotac....sad sam odmah i ja dobio neke ideje... :-)
Hvala.
Jedna od ideja koja me je mučila su amortizeri. Obična čelična žica može poslužiti kao opruga, no svrha opruge je da uspori udarac u tlo (recimo) pri slijetanju. No, nakon toga, opruga se vraća i avion poskakuje - što nikako nije dobro, pogotovo kad izgubi brzinu. Isti problem može nastati i pri polijetanju, ako avion naleti na neki kamen.
Oprugu ja vidim kao privremeni akumulator potencijalne energije, koja je oslobođena (ili bolje reći - pretvorena nazad u energiju kretanja, tj. u kinetičku energiju) odmah po popuštanju sile pritiskanja (tlačenja).
Bolje bi bilo tu 'udarnu' silu pretvoriti u toplinu (na primjer). To je moguće sa posebnim klipovima koji komprimiraju zrak i polako otpuštaju isti kroz majušni otvor - točno onako kako je u autima ili motorima. No, to je prevelika težina za dodavanje.
Isti efekt ima zrak unutar minijaturnih pora u pjenastoj gumi (materijal od čega su japanke izrađene) ili stiroporu. Stiropor je potrebno pred-komprimirati prvo - da bi ostao djelomično komprimiran. Nakon toga može služiti kao vrlo lagani, a opet efikasni materijal za absorpciju udara. U motociklističkim kacigama, upravo je stiropor taj koji to radi vrlo dobro.
No, onda nedostaje opruga, a pjenasta guma to ima: i elastičnost i te male pore koje pretvaraju kompresiju zraka u toplinu, i najvažnije - ne otpuštaju tu energiju tako brzo kao čelična opruga. Mislim da bi avion sa takovim amortizerima manje poskakivao pri polijetanju ili slijetanju, a amortizerski dio i dalje služio svojoj svrsi - da ublaži udarac (i da ga eventualno rasporedi po velikoj površini trupa aviona).
Kotači napravljeni od takovog materijala rade svoj posao, no relativno im je kratak put kretanja pri udaru. Nosač kotača bi zato trebao imati jedan ili više dopunskih elemenata, kako bi avion pri malo lošijem slijetanju ipak trpio manje opterećenja. Nije uvijek moguće pravilno sletjeti (u mom slučaju, gotovo nikada).
LP,
milan
---