Prvo neki slabiji motor da vidite kako će se to ponašat i gdje bi moglo to recimo se odvojit jer po ovome što vidim da ste napravili izgleda malo krhko ali uz pojačanja i dobro lijepilo da se to fini sklopit i letjet će ko zmaj,uopće ne sumnjam.
Jeste, dosta je krhko. Taj arbiton je lagan, ali i jako lomljiv. Od njega je bolji P-Pufaterm, ali i duplo skuplji (7 mm, 30 kuna tabla, mislim da je 50x120 cm, no nisam siguran, možda je 50x100), sive boje sa bijelom površinom na jednoj strani. Climapor je nešto najbliže depronu, ali ga ima samo u Baumax-u u ZG (koji se navodno uskoro zatvara), pa sam mislio cijeli paket uzeti (jednog dana, za sada džepovi sa rupom i malom crnom rupom unutra, koja uvlači svaku kunu...). Paket je nekih 240 kuna (ako se dobro sjećam onoga što mi je varadero rekao).
Spojevi su loši: šipke za vruće ljepilo su od materijala koji ne drži dobro - jednom kad se jako skrutne (na hladnoći), onda ili pukne, ili se samo odlijepi. Kad sam pitao trgovca za podatke o tom ljepilu, nema ništa, samo mi je rekao da je "sve po certifikatu" ili tako nekako.
Ako ova ideja dvokrilca bude radila onako kako sam zamislio - sporoletač, mogučnost vertikalnog leta (ima dosta vertikalnih površina, koje onda postaju horizontalne - a to i jeste glavni motiv dodati tih 6 vertikalnih površina), dobra nosivost za kameru, tihi rad (pošto je motor unutar 'kutije', zvuk bi trebao biti prigušen sa strana, jedino možda vibracija preko konstrukcije),... Ako to sve bude šljakalo, onda se može uložiti malo više sredstava u bolji materijal.
Do tada, samo ću dodati letvice na 'udarne' površine (leading edges). Sinoć testirao sve i svašta (balza - tvrđa/ mekša, okrugle drvene šipke, aluminijski profil za prozore, drveni profil 5x10 mm od 'čamovine). Balza je lagana, ali je slabašna.
Najbolje rezultate sam dobio sa ovim aluminijskim profilom i letvicom od čamovine 5x10 mm (~podjednaki otklon savijanja), no to je statički test (uteg - tinol žica na kolutu, u tom trenutku 116 grama), dužina test šipki je 58 cm (točno onoliko koliko mi treba za jednu stranu napadnog brida krila).
Bojim se da ovaj aluminijski profil... nije baš dobar zbog mogućnosti da se permanentno deformira pri udaru, ali je težina 0.172 grama po dužnom centimetru, za usporedbu sa letvicom, koja je 0.372 grama po dužnom centimetru. Imam i drugi alu-profil odgovarajućih dimenzija, ali je 0.476 grama po dužnom centimetru - preteško zbog deblje stijenke, a i ovalnog profila (taj je virtualno neuništiv, možda za dog-fight).
Ne znam za druge modelare, ali kod smišljanja dizajna, ja osobno volim sve proračunati da bude lagano, ali čvrsto. Pravio sam mali modelčić aviona i vidio da svaki dodatni gram (suvišnog) tereta narušava letne karakteristike.
Sve to zbog toga što želim mali motor, da je što tiši (zbog kamere), da je let što duži sa istom baterijom... Inače, sa jakim motorom ne bi razmišljao - kvadratni profil od teške hrastovine namočene u vodu, ili gipsane ploče... šalim se.
Dodatni proračuni: jedno krilo od arbitona (bez ikakvog ojačanja), površina 19.6 dm
2, težina 35 grama. Dvije takve plohe - 70 grama, ali nosiva površina je 39.2 dm
2. Ovih 6 dodatnih vertikalnih površina, sveukupno 21.8 dm
2 (nisam vagao prije lijepljenja), no sveukupna težina dvokrilca je sada oko 100 grama bez utega i ojačanja (vagano drugom vagom, neprecizno... dakle nekih dodatnih 30 grama, ugrubo).
Vertikalne površine, koje bi postale horizontalne u slučaju letenja 'na nož' bi bile sasvim dovoljne, pod uvjetom da su dodane upravljačke površine (rudder-i) koje bi držale letjelicu u normalnoj orijentaciji, a ne kao sada - obrušava se na nos.
Ne znam dali sam ja jedini modelar koji drugačije razmišlja oko aerodinamike i energije potrebne za postizanje određene visine. Za mene one četiri sile (gravitacija, drag, lift, thrust) je tek simboličan opis onoga što čini letjelicu...
No, ja to vidim ovako: energija = potencijalna energija + kinetička energija - airdrag.
Ili: E=(mgh)+(1/2 mV
2)-(1/2[rho]CdV
3A). Gdje je m = masa letjelice, g = gravitacijsko ubrzanje (9.81 m/s
2), h = visina letjelice, [rho] = gustoća fluida (zrak, na razini mora 1.2 kg/m
3), Cd = karakteristični drag (povlačenje, ovisi o profilu krila i ostalih elemenata na letjelici, gdje je taj broj preko 1 'kockaste' objekte, a kod najboljeg krila ili 'airfoil' negdje oko 0.04), V = brzina (zračna, ne zemaljska), A = površina presjeka letjelice.
Za ovaj Cd (drag coefficient), može se naći na wikipediji:
http://en.wikipedia.org/wiki/Drag_coefficientZa drag:
http://en.wikipedia.org/wiki/Drag_(physics)Potencijalna energija:
http://en.wikipedia.org/wiki/Potential_energyKinetička energija:
http://en.wikipedia.org/wiki/Kinetic_energyOvdje možemo primijetiti da je sa povećanjem brzine, snaga potrebna da letjelica održi istu zračnu brzinu je na kub (V
3). Sila (F, force) otpora zraka jeste Fd=1/2[rho]CdV
2A, no snaga (P, power) je Pd=Fd*V, dakle sve to još jednom pomnoženo sa zračnom brzinom. Tako je dobivena formula za potrebnu snagu (ili energiju u džulima, J ili WS, wat * sekunda).
Razliku između snage i energije se može pojednostaviti ako je 'prinos' energije spor, recimo 1 sekunda, svake slijedeće sekunde... Ovo je zbunjujuće, dakle - 1 džul nije 1 wat, ako se recimo 1 džul 'potroši' u 0.5 sekundi, onda je to vršnih (peak power) 2 wata.
Znam da je za većinu modelara ovo 'viša matematika' (pa i za mene), no jedno je jasno vidljivo iz formule o snazi potrebnoj da se nadjača snaga otpora zraka (Pd=0.5[rho]CdV
3A), dakle
sa svakim udvostručenjem brzine, potrošnja baterije je 8 puta veća!!!Ovo vrijedi i za propelere - manji propeleri iz gornje formule bi imali daleko veći otpor zraka pri rotaciji nego veći - pri istoj sili pogona (thrust). Postoje dvije opcije za duži let uz istu potrošnju baterije:
1. Motor sa manje KV (maje okretaja po voltu), sa većim propelerom (dužim propelerom - isti korak, ili relativno kratak propeler ali sa većim korakom),
2. Motor sa puno KV, sa dodanim zupčanicima (gear box) za smanjivanje brzine i istovremeno povećavanje momenta sile (torzija ili 'torque').
Ova druga opcija je ok, samo taj 'gear box' ima neku svoju 'jalovu' težinu, pa je za mene barem prva opcija najbolje rješenje. Druga opcija se uglavnom koristi kod motora koji 'nemaju izbora', tj. motori sa četkicama (brushed motors).
Motori sa više polova, a samim tim i manje KV, samom konstrukcijom čine neku vrstu električnog/elektroničkog 'gear box-a'. Najbrži motori bi bili oni sa samo 3 pola, tj. 3 namotaja, dok su ostali 'niskoturažni' motori sa umnoškom 3 pola (6, 9, 12...).
Razlika inrunner/outrunner je samo u poziciji magneta, gdje je pri istoj težini magneta jednaka inercija, ali je kod outrunnera put magneta duži u odnosu na inrunner-e. Tako da je sveukupna inercija prividno veća kod outrunner-a, upravo zbog većeg puta koji je potreban da svaki od magneta pređe (plus konstrukcija).
Huh, ja se raspisao... rijetki su trenuci kad imam relativno bistar mozak...
Ukoliko moderator smatra da ovo ne pripada temi pod 'Zagi', molim da me obavijesti i/ili premjesti negdje drugdje. Za mene je ovaj tekst bitan, jer kako stvari stoje, brzo zaboravljam, nemam uvijek najbistriji mozak, pa bi ovo bio kao podsjetnik... a osim toga, možda nekome i pomogne da nađe odgovor na neka 'neodgovorena' pitanja...
LP,
milan
---