Svrha vortex generatora je ipak nešto drugo: aerodinamička površina imati će svrhovito djelovanje dok oko nje opstrujava zrak (fluid) i dok je to strujanje laminarno, tj. uz površinu. U određenim uvjetima dolazi do separacije, tj. odvajanja laminarnog strujanja (poznata je tzv. sekundarna separacija) i tada počinju problemi, pad uzgona, porast otpora, nemogućnost upravljanja, inverzija ovo-ono , ugl. to ne želimo. Vortex generator izazvati će izvjesnu turbulenciju (tubulentno gibanje fluida) i stavlja se ispred područja gdje bi mogla nastati sepracija i omogučiti će ajmo reći izvjesnu 'odgodu' separacije, tj. ona će nastati u još ekstremnijim uvjetima.
E sada dolazimo do najvećeg problema: utvrđivanje momenta separacije, tj. ispravnosti vortex generatora na našim modelima je mission impossible, tj. šanse da sa time nešto postignemo su limes nula! Potrošeno je puno vremena, tj. potrošili smo dosta vremena na livadi da ustanovimo imaju li vortex generatori ikakvo djelovanje: stavljali smo ih na jedno, pa na drugo krilo da bi vidjeli razliku, skretanje, bilo što i zaključili smo ( toga smo se i bojali) da bez mjerenja u zračnom tunelu nema istinitog zaključka.
Jedan primjer , zapravo vrlo lijep primjer određivanja stalla i separacije ima na ovom jubitu:
http://www.youtube.com/watch?v=SXwVyxorvnoOsim vortex generatora, mogući su i turbulatori, gotovo ista stvar, tu bi se u praksi moglo napraviti nešto i na modelima, baš kako su to napravili ovi momci sa jednim komadom krila, izgorenim uljem i vožnjom:
http://www.standardcirrus.org/12-07-02oiltests.phpNapomena : bubble je ovdje zapravo separacija laminarnog strujanja, tj. mjesto separacije nazivaju 'mjehurić'.
Damir