milane, da vidis sto sam ja sve porazbijao, opet slagao pa opet porazbijao, a nakon svakog pada uvijek veliki osmjeh na licu.
modelari smo i kad padnemo damo si modelarskog posla. kako sam neko vrijeme nezaposlen razbijanje je jos bolje jer je obnova nesto kao novi projekt posto za nove modele nemam love.
Moj problem je što je ovo novi/stari model, tj. relativno skup model kupljen prije 8 godina (Beč, Austrija... draga i ja pokušali umjetnu oplodnju, nije uspjelo... pa usput kupio svoj prvi avion, čekao 8 godina da skupim hrabrosti da ga sastavim...).
Da sam razbio depronca, nikom ništa, napravim boljeg. Jučer sam majušnoga bio sredio (raspon krila nekih 45 cm) - postavio mu motor nakoso, odnosno tako da osovina gleda točno prema 1/3 krila - juri ko blesav, sve dok zadnji propeler nije pukao. I opet dobro, čekam mirovinu... pa onda kupujem nove propelerčiće (to su motori od micro quada). Taj avion u opće nema RC, malo savijem krilo, pa leti kako leti. I to me raduje. Dok nisam promijenio kut motora, pri radu motora se propinjao, a pri gašenju (napravio timer koji mu ograničava domet) pada nosom dolje. Sad, nakon izmjene, leti odlično, a klizi još ljepše.
Ovo sa MiniMagom je nešto drugo, već malo ozbiljniji avion. A neke veće investicije nisu moguće, jer evo, po tko zna koji puta ova kuća u kojoj živim ide na bubanj. Pokojni otac je imao firmu i ostavio mi u nasljeđe velike dugove. Prodao sam sve što sam mogao prodati. Sad sam se pomirio sa sudbinom da gubim kuću. Letenje mi je neka vrsta bijega od tih problema. Zato to i shvaćam tako emotivno, jer kad nemam izgovora da odem od ove proklete (i uklete) kuće, onda sam u banani.
Da bar mogu skupiti novce za neki brushless motor, dobar ESC i sve ostalo, pod uvjetom da je na prvom mjestu neka stanica kako valja, onda bi to bilo drugačije: pravi - leti - krpaj, pravi - leti - krpaj...
LP
milan