Ehh, počeci bavljenja hobijem....svega tu ima Milane, ali tako se nauči.
Koliko sam ja modela porazbijao...najmanje 20...a sad, evo , prošo više od godine a da nisam ništa slupo.
Čak i kad se trudim s nekim starim modelom "divljati" do iznemoglosti, preživi.
Nekad mi fali ta početnička nesnalažljivost i neznanje, bilo je zanimljivije, svakakva čuda su se dešavala, sad je postalo monotonije, kao vožnja auta...jbg, ušla navika u prste.
Jedino što mi se može dogoditi da slupam model je gubitak signala (mislim da je od toga moj zadnji model i stradao pred više od godine dana).
Sad moram tražiti neke nove izazove u letenju 
E upravo to meni fali: da mi "navika uđe u prste". Jedan dio sam savladao, no vidim da je ostalo još dosta toga. Prvi motor - pre slab da bi poletio sa piste. Sad kad je novi motor, puno jači, sad teoretski mogu poletjeti sa piste, ali me više strah slijetanja na istu.
K tome, ono oko motora: "malo udesno i malo prema dolje", eh,... sad kad sam vratio skoro okomito, gledam na kutomjer, 15 stupnjeva dolje i oko 5 stupnjeva udesno. Nova korekcija (ako ne griješim, oko 5 stupnjeva dolje i oko 2 do 3 stupnja udesno), sad će valjda biti u redu. Odokativna procjena je bila totalno pogrešna, zato mi je model stalno išao u desno, bez obzira kako podesio trimere, pogotovo pri punom gasu. Prvi motor je bio postavljen tako da se avion propinjao pri jačem gasu, a ovdje je bilo obrnuto - kad sam odvadio gas, onda se propinjao.
Moguće je da je i to razlog zašto ga nisam mogao 'odlijepiti' sa piste.
U početku sam imao pravilo: "što višlje, to bolje" (three mistake high), ali sad vidim da moram vježbati niski let, tj. dolet na pistu. Nije lako, avion malo poskakuje, valjda neki fenomen koji još ne razumijem (inverzija, visoka vlažnost pri tlu, temperaturna razlika?). Bojim se da pri tom poskakivanju ne zakucam avion u zemlju.
Kotači su definitivno loši za travu (da je bar golf teren, odnosno ta trava), a nisu baš neki ni za beton (sa puno šljunka gore). Ne znam samo koliko dugo će izdržati nosač kotača, tj. ona debela žica. Već je puno puta savijana/ispravljana, držač te žice napukao (ok, zalijepljen uredno), vrhovi krila malo poderani (i zakrpani)...
Iako na prvi pogled izgleda da su ona svjetla na krilima i nosu uzalud trošenje struje (oko 300 mA), ali ne - sad se mogu bolje orijentirati, tj. mogu bolje vidjeti poziciju aviona (po suncu teško, ali predvečer odlično). A i one dodane crvene i zelene trake na krilu i aileronima pomažu u orijentaciji.
Sve u svemu, ide to nekako. Sporo i ponekad napeto. Mislim da sam nakupio nešto manje od 4 sata letenja. Samo da mi avion preživi, ili se moram preseliti bliže tvornici ljepila za stiropor.
LP i hvala svima na podršci.
milan
---
Topic: Vinkovci, prvi let RC uopće (Read 57144 times)
previous topic - next topic
