Topic: F3A 2015 ? (Read 20482 times) previous topic - next topic

Što dalje? Raditi susrete ili natjecanja? Evidentno je da zbog sveopće krize i drugih osobnih razloga ekipa ne leti, ne može ili što već.

I kriza i osobni razliozi i što god drugo su valjani razlozi. Nije pitanje 2015 nego bilo kada.
Ako bi si klubovi koji su tradicionalno organizirali F3A natjecanja (a koliko ih ima ? 3,4 ili 5?) dali jako puno truda (znam treba i volje i vremena i sredstava) i organizirali "everybody flys" natjecanje možda bi bilo i više natjecatelja. Znači bilo koji model, jako jednostavan program, suđenje na kojem i "natjecatelji" nešto nauče, pomoć poznatih natjecatelja -  možda bi se mogla postiči masa koja bi kasnije mogla krenuti u ozbiljnija natjecanja. Ovo sigurno nije privlačno dosadašnjim (poznatim) natjecateljima ali bez dodavanja "mase" ni oni nemaju šanse opstati (osim ako ne žele ići van na natjecanja - a tamo im šanse nisu neke).


Nije ovo vezano samo na F3A, više manje na sva natjecanja. Sve internacionalno poznate/određene klase su u startu gadno skupe, kad se tome doda potrebno vrijeme - interes 0.


Ne postigne li se motivacija tj. uključi više ljudi bez prevelikih izdataka i komplikaža sva ta natjecanja idu u "bilo nam je lijepo nekad" kategoriju.

Ne bi rekao da je baš kriza glavni problem, ali tko sam ja da pričam o natjecanjima na kojima nikad nisam niti bio...


Definitivno glasam za nastavak susreta tj. natjecanja!

I kriza i osobni razliozi i što god drugo su valjani razlozi. Nije pitanje 2015 nego bilo kada.
Ako bi si klubovi koji su tradicionalno organizirali F3A natjecanja (a koliko ih ima ? 3,4 ili 5?) dali jako puno truda (znam treba i volje i vremena i sredstava) i organizirali "everybody flys" natjecanje možda bi bilo i više natjecatelja. Znači bilo koji model, jako jednostavan program, suđenje na kojem i "natjecatelji" nešto nauče, pomoć poznatih natjecatelja -  možda bi se mogla postiči masa koja bi kasnije mogla krenuti u ozbiljnija natjecanja. Ovo sigurno nije privlačno dosadašnjim (poznatim) natjecateljima ali bez dodavanja "mase" ni oni nemaju šanse opstati (osim ako ne žele ići van na natjecanja - a tamo im šanse nisu neke).


Nije ovo vezano samo na F3A, više manje na sva natjecanja. Sve internacionalno poznate/određene klase su u startu gadno skupe, kad se tome doda potrebno vrijeme - interes 0.


Ne postigne li se motivacija tj. uključi više ljudi bez prevelikih izdataka i komplikaža sva ta natjecanja idu u "bilo nam je lijepo nekad" kategoriju.

Kao i uvijek, Renato manje-više napiše ono što se meni ne da tipkat ili što ne znam
Potpis!

Živio Renato , ma i da nije kriza (ekonomska,moralna i ina ...ali ne naftna kompanija...lol) sve bi se ''isto'' događalo.Moje zadnje natjecanje (F-1-C) završilo  se u Osijeku 1988.Već tada je bilo lako postati prvak, jer je u mojoj kategoriji bilo dvoje natjecatelja.One ostale, perspektivne, mlade dečke  ni samo Nebo ne bi natjeralo na luđačku jurnjavu po livadama i sve na osobni trošak.Ne čudi me što se većina modelarskih kategorija gasi u Hrvata,tako diktiraju novi izazovi,globalizacija,društvene mreže,pauperizacija stanovništva itd.Tako da starim tovarima (kao ja) preostaje lamentiranje u kafiću o dobrim starim vremenima....i aktivnost na forumu , a i za to sam zahvalan dragom Bogu.
Primite Veliki pozdrav iz vjetrovite Dalmacije ....100-180 km/h..

Evo desilo se da se ja po prvi puta ne slažem 100% sa Faldomakon, nego samo 95 % 

Tj. kada naši dodju vani, nisu autsajderi nego često favoriti, imamo osvajače sv.kupa (Arijan, Petra, Grepl), EU prvake (Arijan, Leško) i svjetskog prvaka (Leško), pobjednike EU-kup tekmi (Nixa, Danijel) i to sve u nekoliko zadnjih godina i to u 4 kategorije.
Naravno ovo ne važi za F3A .

Problem natjecanja je problem organizatora, klubova pa i Saveza: naradiš se ko konj , za to ne tražiš ništa, ali zato dobiješ po p*** jer se nekome u klubu to nije svidjelo i misli da si zaradio šolde.
Zaradio si samo glavobolju prije i križobolju nakon tekme.

Ima tu još par stvari, nadam se da će me u ovome podržati kolege koji su se natjecali ili se još natjeću: ljudi se boje izači na tekmu da se ne osramote, kao nisu dovoljno dobri, nemaju zato motivaciju.
To je naš prokleti mentalitet, ako nisi šampion, onda ti ne vrijedi, uzalud trud svirači i slićno.

To je potpuno pogrešan i destruktivan stav, uživati možeš u tekmi i bez ambicije da se boriš za neki plasman, sam događaj tekme je veselje as-is. Npr. meni osobno je jasno da više nikada nebum pobjedio, jer moje je vrijeme za to prošlo, ali sudjelovati i biti sa ekipom vrijedi !

Upravo zato se slažem da bi trebalo organiizirati neformalna natjecanja u obliku druženja ili mitinga da se postigne masovnost bez strogih propisa i pravila.
Naći se na livadi i pomlatiti se u zraku sa Zagijima, pokupiti ostatke i onda nešto ipeći i natočiti čista je rekreacija i vjerujem da bi bila zanimljiva širem krugu modelara bez velike investicije.

Damir

F3A natjecanja pod nazivom F3A neće sigurno biti pošto nitko u HR nema pravi F3A model sa kojim bi mogao odletjeti pravi F3A program.
 
 Zadnjih sezona smo organizirali samo F3M natjecanja sa dvije kategorije:
 - Sport - koji je namijenjen za nove natjecatelje sa bilokakvim modelom do 2300mm raspona. Program se može odletjeti doslovno sa trenažerom (FunCub itd.). I dalje sam za ovu kategoriju, u kojoj imamo nažalost najmanje natjecatelja, a koja bi trebala biti najpopularnija i puna modelara željnih natjecanja u akrobacijama.
 - F3M-Expert - kategorija namijenjena iskusnijim modelarima u akrobatskom letenju. Minimalni raspon 2000mm, programi su po težini i kompleksnosti namijenjeni većim skalama pravih akrobatskih aviona.
 
 2013.g. smo napravili druženje po pitanju F3M letenja uz pojašnjenja i demonstracije, no odaziv novih potencijalnih natjecatelja je bio jako slab. Zašto, neznam?
 
 Zadnjih par natjecanja se svelo na nas par stalnih modelara koji se natječu u težoj kategoriji, a Sport kategorija je ostala bez natjecatelja (Doslovno nismo imali kome pehare podijeliti...).
 Citiram i potvrđujem Diogena:
 

Ima tu još par stvari, nadam se da će me u ovome podržati kolege koji su se natjecali ili se još natjeću: ljudi se boje izači na tekmu da se ne osramote, kao nisu dovoljno dobri, nemaju zato motivaciju.
 To je naš prokleti mentalitet, ako nisi šampion, onda ti ne vrijedi, uzalud trud svirači i slićno.
 To je potpuno pogrešan i destruktivan stav, uživati možeš u tekmi i bez ambicije da se boriš za neki plasman, sam događaj tekme je veselje as-is. Npr. meni osobno je jasno da više nikada nebum pobjedio, jer moje je vrijeme za to prošlo, ali sudjelovati i biti sa ekipom vrijedi !

 
 @faldomak
 Gore sam objasnio kategorije, prođi temu Pravila letenja i ocjenivanja F3M-a u HR , klubovi i iskusniji natjecatelji su pokazali svu moguću najbolju volju naučiti i privući nove natjecatelje, ali uzalud. Što se inozemnih natjecanja tiće, u F3A/F3M smo se natjecali u Sloveniji i Srbiji, te postizali top rezultate, kao što Diogen kaže imamo sv. i eu. prvake u jedriličarskim kategorijama...
 
 Za natjecanja sam uvijek, ali ako se imam protiv koga natjecati. Nema smisla trošiti trud, vrijeme i novce u organizaciji natjecanja za 3-4 natjecatelja po kategoriji. Znam da u HR dosta modelara ima adekvatne modele za ovakva natjecanja, ali ih sama natjecanja ne interesiraju.

Pa normalno da se ljudi "boje" kad je većina natjecatelja toliko visoko na nebu da zaborave popričati sa nama malim ljudima
Čast iznimkama, ali sami "feeling" je da je ovo elitističko društvo koje nije otvoreno za nove ljude, a hrabri koji pristupe bit će opasno posramljeni i ismijavani.


Ovo vam pišem kao potencijalni natjecatelj kojem se zvijezde nisu posložile da dođe na natjecanje, samo izražavam svoje mišljenje i "osjećaj" koji vlada oko F3M i akrobatskog letenja općenito...
Ne želim da se netko naljuti ili da me na livadi ljudi krivo gledaju, ali eto kad baš moram napisat sve (već sam jednom prilikom pokušao objasniti ali se valjda loše izražavam)

Zed F3A/M/X je uvijek i svuda bilo (i biti će) elitističko natjecanje - ali ne zbog razloga koje ti spominješ nego zbog cijene i potrebnog vremena.


-----



Svi znaju koje su kategorije i program letenja, više manje prepisano iz zemalja gdje akro ima poklonike i masovnost (ništa loše u tome) ali neodgovarajuće za zemlju gdje se u osnovnoj kategoriji prijavi 0 a u naprednoj 3-4 (uvijek ista ) natjecatelja.


Da bilo je pokazno "natjecanje" (za svaku pohvalu) ali to ni izdaleka nije dovoljno. Ni klubovi ni pojedinci nisu učinili baš puno na "marketingu" tj. popularizaciji.


Letače treba educirati, napraviti prezentaciju akro letenja, doslovno na ploči nacrtati manevre, objasniti elemente svakog, objasniti bodovanje svakog manevra, pokazati zamke, ispravno kontriranje bočnog vjetra itditditd- ljudima treba profesor. Tko će to napraviti nemam pojma, u aktivnost klubova ne vjerujem (nije im za zamjeriti) jedino neki zaljubljenik, entuzijast akro letač.




Osnovna kategorija (svi modeli) - pojednostaviti program, detaljno unaprijed objasniti suđenje, iskusni letač je "caller" početniku - daleko je lakše odletiti program kada ti iskusan letač točno govori manevar, daje upute ne vrijeme i sugerira popravke.


Napredan program - izbaciti veličinu modela. Danas postoji masa modela 1,2-1,6m ili tak nekak, koji su dostupni svima a mogu bez problema odletiti program. Dozvoliti bliže letenje (zbog veličine modela) bez gubljenja bodova.


Promovirati akro letenje na mitinzima (sva sreća još uvije postoji 4-5 redovnih mitinga). Na mitingu organizirati početnićko natjecanje - "marketing" - motivacija.


I bogatije zemlje imaju problem masovnosti u akro letenju, zato se sada značajno pojavljuje "classic akro" - poznati "starinski" akro modeli koje svatko može napraviti/kupiti za razumne novce/vrijeme a spreme u džep sve ove moderne Extre/Edgeve itd - bar što se tiče akro leta.


Evo zašto mislim da bi to radilo:
Ove godine sam imao 5 učenika, klasičan početnićki let, dvije stanice u tandemu, EasyStar/EasyGlider i peglaj krugove. Nakon par zajedničkih letova svi su sami poletili, odletili par krugova i sletili bez štete i panike. Nakon što su samostalno letili neko vrijeme s par njih sam radio mrvicu zahtjevnije stvari (leđa, nož i sl.) i vrlo brzo su to radili sami. Ne nitko neće postati instant majstor - samo vježba, vježba i vježba - ali početnik dobije samopouzdanje, izbjegne osnovne (često katastrofalne) greške i značajno ubrza ciklus učenja. Mislim da bi isto radilo i kod akro kandidata.


Općenito mislim da se kod nas loše leti i još slabije prenosi znanje. Gledam početnike na livadi (a bome i tu na forumu), dođu sa modelom koji s početnicima veze nema, nekom za plakat stanicom, (sve skupa vrlo često kao posljedica loših forumskih savjeta), model složen za ne vjerovat - i kaj dobe - samo frustraciju i razočaranje - a počesto i napuštanje letenja. Malo koji letač koji je počeo ne tako davno leti u prostoru ispred sebe (uglavnom svi lete posvuda bez neke ideje što, gdje i kako) i nisu krivi - nije ih nitko naučio.
Gledam i filmove tu po forumu - i skoro uvijek ista priča - nauče se neke osnove, onda im postane dosadno letiti u krug pa zaljepe neku kameru na model i vrludaju okolo - a nitko ne zna pošteno sletiti ni da mu život ovisi o tome - 99% slijetanja je (polu)kontrolirani crash - pogkedajte sami. Mislim da bi većina njih rado prihvatila savjet i pomoć iskusnijih letača.




PS u postu prije spomenuti nastupi u svijetu odnose se na F3A (akro letenje) svi znamo da (hvala bogu) imamo nekoliko svjetski uspješnih letača (jedriličara i FF) koji su to postigli svojim talentom, ogromnim radom i tko zna kakvim sve odricanjima (njih samih a sigurno i očeva i ostatka obitelji). Sigurno svima želimo što više takvih uspjeha.

Zed F3A/M/X je uvijek i svuda bilo (i biti će) elitističko natjecanje - ali ne zbog razloga koje ti spominješ nego zbog cijene i potrebnog vremena.


-----



Svi znaju koje su kategorije i program letenja, više manje prepisano iz zemalja gdje akro ima poklonike i masovnost (ništa loše u tome) ali neodgovarajuće za zemlju gdje se u osnovnoj kategoriji prijavi 0 a u naprednoj 3-4 (uvijek ista ) natjecatelja.


Da bilo je pokazno "natjecanje" (za svaku pohvalu) ali to ni izdaleka nije dovoljno. Ni klubovi ni pojedinci nisu učinili baš puno na "marketingu" tj. popularizaciji.


Letače treba educirati, napraviti prezentaciju akro letenja, doslovno na ploči nacrtati manevre, objasniti elemente svakog, objasniti bodovanje svakog manevra, pokazati zamke, ispravno kontriranje bočnog vjetra itditditd- ljudima treba profesor. Tko će to napraviti nemam pojma, u aktivnost klubova ne vjerujem (nije im za zamjeriti) jedino neki zaljubljenik, entuzijast akro letač.




Osnovna kategorija (svi modeli) - pojednostaviti program, detaljno unaprijed objasniti suđenje, iskusni letač je "caller" početniku - daleko je lakše odletiti program kada ti iskusan letač točno govori manevar, daje upute ne vrijeme i sugerira popravke.


Napredan program - izbaciti veličinu modela. Danas postoji masa modela 1,2-1,6m ili tak nekak, koji su dostupni svima a mogu bez problema odletiti program. Dozvoliti bliže letenje (zbog veličine modela) bez gubljenja bodova.


Promovirati akro letenje na mitinzima (sva sreća još uvije postoji 4-5 redovnih mitinga). Na mitingu organizirati početnićko natjecanje - "marketing" - motivacija.


I bogatije zemlje imaju problem masovnosti u akro letenju, zato se sada značajno pojavljuje "classic akro" - poznati "starinski" akro modeli koje svatko može napraviti/kupiti za razumne novce/vrijeme a spreme u džep sve ove moderne Extre/Edgeve itd - bar što se tiče akro leta.


Evo zašto mislim da bi to radilo:
Ove godine sam imao 5 učenika, klasičan početnićki let, dvije stanice u tandemu, EasyStar/EasyGlider i peglaj krugove. Nakon par zajedničkih letova svi su sami poletili, odletili par krugova i sletili bez štete i panike. Nakon što su samostalno letili neko vrijeme s par njih sam radio mrvicu zahtjevnije stvari (leđa, nož i sl.) i vrlo brzo su to radili sami. Ne nitko neće postati instant majstor - samo vježba, vježba i vježba - ali početnik dobije samopouzdanje, izbjegne osnovne (često katastrofalne) greške i značajno ubrza ciklus učenja. Mislim da bi isto radilo i kod akro kandidata.


Općenito mislim da se kod nas loše leti i još slabije prenosi znanje. Gledam početnike na livadi (a bome i tu na forumu), dođu sa modelom koji s početnicima veze nema, nekom za plakat stanicom, (sve skupa vrlo često kao posljedica loših forumskih savjeta), model složen za ne vjerovat - i kaj dobe - samo frustraciju i razočaranje - a počesto i napuštanje letenja. Malo koji letač koji je počeo ne tako davno leti u prostoru ispred sebe (uglavnom svi lete posvuda bez neke ideje što, gdje i kako) i nisu krivi - nije ih nitko naučio.
Gledam i filmove tu po forumu - i skoro uvijek ista priča - nauče se neke osnove, onda im postane dosadno letiti u krug pa zaljepe neku kameru na model i vrludaju okolo - a nitko ne zna pošteno sletiti ni da mu život ovisi o tome - 99% slijetanja je (polu)kontrolirani crash - pogkedajte sami. Mislim da bi većina njih rado prihvatila savjet i pomoć iskusnijih letača.




PS u postu prije spomenuti nastupi u svijetu odnose se na F3A (akro letenje) svi znamo da (hvala bogu) imamo nekoliko svjetski uspješnih letača (jedriličara i FF) koji su to postigli svojim talentom, ogromnim radom i tko zna kakvim sve odricanjima (njih samih a sigurno i očeva i ostatka obitelji). Sigurno svima želimo što više takvih uspjeha.

Odlican tekst. Htjeo bi nadodati par rijeci. Skoro svaki dan sam na ovom forumu i vidim da ljudi postavljaju slike svoji modela. To su modeli prve klase. Vidio sam da ima i 2 X 2 modeli za F3A klasu ne puno ali dovoljno da se moze napraviti neka tekma. Ali isto sam primjetio da ima dosta modela ARF za IMAC klasu bilo to basic, sporsman ,Intermediate ili vrlo zanimljiva Freestyle kategorija. Sa tom ekadrilom modela mozete napravit tekmu na svjetskoj razini. Svaki pocetak je tezak ali kad se proba jednom garantujem da ce se opet organizovati sljedece god.

Hvala puno Renato.... Hvala i u ime svih ,koji Ti se zbog taštine i ostalih ljudskih slabosti ,neće javiti i izraziti poštovanje.Nadam se iskreno da će Faldomakov tekst ponukati barem nekolicinu  mladih RC letača da ostanu u modelarstvu jer : ''Modeli tuđeg neba neće letjeti kao Tvoji....naši..oni na Jarunu ,Piketu ,Grobniku....Šepurinama.... ''.....

 
  

Pa normalno da se ljudi "boje" kad je većina natjecatelja toliko visoko na nebu da zaborave popričati sa nama malim ljudima
Čast iznimkama, ali sami "feeling" je da je ovo elitističko društvo koje nije otvoreno za nove ljude, a hrabri koji pristupe bit će opasno posramljeni i ismijavani.


Ovo vam pišem kao potencijalni natjecatelj kojem se zvijezde nisu posložile da dođe na natjecanje, samo izražavam svoje mišljenje i "osjećaj" koji vlada oko F3M i akrobatskog letenja općenito...
Ne želim da se netko naljuti ili da me na livadi ljudi krivo gledaju, ali eto kad baš moram napisat sve (već sam jednom prilikom pokušao objasniti ali se valjda loše izražavam)

Zed gledajuci tvoje Coljine snimke letenja nevjerujem dabi se ti ni Coljo postidili i pred kosto kazes (elitističko društvo  )
Vjerujem dabi 80% pilota ovdje na forumu moglo odraditi ovo. http://www.youtube.com/watch?v=Oi4g-ImAGxM

Katana, prijavio sam se ja i nabrijao na Kutinu, na kraju je stvarno nezgodno otkazano radi kiša, poplava. Jebiga.
Tako da nisam iskompleksiran niti mi se natjece da bi bio prvi. Natjece mi se da bi naucio nesto sto sam necu skuzit ili vidjeti na vrijeme, dok sam jos u nekakvim pocecima.
Isto tako mogu reci i za Colju


Jako mi je zao sto nemamo sa kime voziti, vjezbati, ponekad i divljati (jebga, meni je ovo razonoda i vjezba za mozak, za ostale ne znam). Opet, čast iznimkama!!!!!! Oni vrlo dobro znaju tko su.


Renato, naklon do poda.

Iiiiiii nema daljnje diskusije. Ovak je i na livadi.

  zed izgleda da nema. Jedino da se jave oni koji imaju modele i koji se dvoume, boje da probaju ovako nesto pa da im se pomogne, da neki savjet, barem ovdje na forumu