Topic: Vremeplov - Na današnji dan... (Read 17616 times) previous topic - next topic

Kada već staviš na forum možeš očekivati i ovakvo pitanje, ali razumijem tvoj odgovor. 

lp
Toni

@ Toni
Ma nema frke. Sve OK. Nema zamjerke. Nadam se da se neće i meni zamjeriti.


pozz Pero

Na današnji dan 21. travnja 1995. godine, nažalost, poginuo je naš pilot, bojnik Zlatko Mejaški.
Poginuo je u MiG-21bis evidencijskog broja 104 letjevši u paru na maloj visini sa bojnikom Marijanom Batarilovićem
na poligonu Gašinci kod Đakova ...
Zlatko, počivaj u miru i neka ti je vječno plavo nebo !

Kao da je jučer bilo 
R.I.P.

Na današnji  dan i dva Bjeloruska lovca MiG-29 ''strknula'' su se u toku vježbovnog leta, samo su oni oni taj dan imali puno sreće.
Nije bilo ljudskih žrtava. Jedan pilot je uspio iskočiti prije nego je njegov zrakoplov pao, a druga 29-ka , iako oštećena uspjela se vratititi  i sigurno sletjeti ...

Evo samo da se prisjetimo.... tih dana ponosa i slave !!

Na današnji dan 15.05.1992. godine dva naša pilota, viteza, Ivan Selak i Ivica Ivandić
preletjeli su iz sastava JRV u Hrvatsku i osnažila Hrvatsko zrakoplovstvo sa još dva lovca MiG-21bis.

Nažalost, kasnije za vrijeme domovinskog rata Ivandićev MiG-21bis imenovan kao ''Osvetnik Vukovara''
oboren je 14.09.1993. godine  pri ćemu je poginuo pilot pukovnik Miroslav Peris.

Evo jedan filmić ''Uvučeno-neutralno-konus'' snimljen u čast i spomen njihovog prebjega,
pa ako dosad neko nije, a želi pogledati:
http://www.youtube.com/watch?v=dARXvkXpiIk

Evo naletjeh na nešto ....

Mes, ovoga se mooožda i Ti sječaš?


ovo bi sasvim lako moglo upasti u rubriku ''vjerovali ili ne?''



Na današnji dan 30.11. daleke 1956. godine dogodila se možda jedna od najbizarnijih avionskih nesreća na našim prostorima,
na Splitskom Lovrincu tada još zvanom i Trščenica sudarili su se ni manje ni više nego vojni mlažnjak i biciklist!

Bio je petak 13 sati i 13 minuta kada je vojni mlažnjak Talijanskih zračnih snaga tipa F-86E Sabre prinudno sletjeo
na cestu i nažalost usmrtio nesretnog Antu Živaljića (39) oca četvero djece, radnika poduzeća „Željezo“ koji je neometano vozio bicikl.

Talijanski pilot Ferdinando Cazzolino nije ni slutio što će mu se dogoditi toga kobnoga dana,
iz zračne baze Brindisi poletjeo je u pravcu Rima u 12.30 no uslijed nevremena i kvara na navigacijskim
instrumentima izgubio je orijentaciju te je neočekivano završio na Istočnoj obali Jadrana odnosno poviše Splita.

Prvotno je namjeravo spustiti avion niz Sirobuju u pravcu Stobreča no primjetio je kamion na cesti
(to je bio kamion „Jadran Kamena“ koji je u tom trenutku prevozio osam osoba i vijence za pogreb jednog radnika),
pilot zatim podiže avion, okreće ga u pravcu Splita te neposredno prije spuštanja izvršava katapultiranje i biva neozlijeđen!

Zrakoplov se pri dodiru sa tlom umsrtivši nesretnog Živaljića i rušeći krilima ograde sa strane ceste na kraju teško oštećen
i zapalio te su ga ugasili splitski vatrogasci. Treba napomenuti da je tada Sirobuja bila jedna od rijetko uređenih cesta
odnosno bila je popločana betonskim pločama a promet je bio nezamislivo rijedak.

Pravih slika s tog događaja nažalost NEMA.

Tužna godišnjica, ali vrijedi ih se prisjetiti.
Na današnji dan 1991. godine iznad Otoka kraj Vinkovaca oboren je Antonov An-2,
zrakoplov Prvog samostalnog zrakoplovnog voda Osijek. Tom prilikom poginuli su
piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva.
Nakon njihovog obaranja i stvaranja novih okolnosti vod je morao prestati s borbenim djelovanjima.
Priča o Prvom samostalnom zrakoplovnom vodu Osijek priča je o ljudima
koji su u nevjerojatnim okolnostima pokazali neviđenu hrabrost.
Sjetimo ih se!
Neka im je vječna slava i hvala.
Nek počivaju u miru i  nek ime je vječno plavo nebo.
http://www.youtube.com/watch?v=X4bUjSiAorY

evo iskoristit ću ovu rubriku ''Vremeplov-Na današnji dan'' da ne otvaram novu temu o tome ...


Svim sadašnjim i bivšim pripadnicima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane,
vojnicima, dočasnicima i časnicima, povodom 27. obljetnice
želim čestitati i poželjeti sretan njihov dan, 12. prosinca, dan HRZ i PZO !!

Slava im i vječna hvala.

Sjećanje na našeg Viteza, bojnika, pilota Zlatka Mejaškog.
21.04.1995 - 21.04.2019.
Zlatko, počivaj u miru i vječna ti slava i hvala.

Na današnji dan 02.05.1995. na svoj posljednji let poletio je u borbenu akciju u akciji "Bljesak" naš vitez Rudolf Perešin.
Rudi , neka ti je vječna slava i hvala. Nećemo te zaboraviti.
Kod mene u zagorju ima jedna, koja kaže: "Navek on živi koji zgine pošteno !"

U čast Rudija prenijet ću jedan predivan tekst njegovog kolege i suborca, takođe legende našeg HRZ-a , pilota brigadira Ivana Selaka
koji je jučer u njegovu čast napisao ovako:

Godine 47. prije Krista Gaj Julije Cezar šalje izvješće rimskom Senatu o svojoj neočekivano brzoj pobjedi nad pontskim kraljem Farrakom II
upotrijebivši riječi veni , vidi , vici - dođoh , vidjeh , pobijedih.
Godine 1995. nakon Krista u operaciji Bljesak pripadnici Hrvatske vojske u samo 31 (slovima trideset i jedan) sat
čine ono što je veliki Cezar opisao sa veni , vidi , vici .
Dođosmo , vidjesmo i pobijedismo .
U 31 sat oslobodismo preko 500 kvadratnih kilometara svoje zemlje.
U 31 sat imadoh privilegij dva puta sjesti u avion i pomoći našim junacima gardijskih brigada i policiji . U 31 sat . VENI , VIDI , VICI .
Bio je rat . U njemu ginu ljudi . U 31 sat izgubismo 51 viteza , 51 junaka . A bili ste sinovi , bili ste braća , neki i roditelji,
bili ste prijatelji i kolege , bili ste i zauvijek ćete ostati naša (moja) braća i naši (moji) junaci.
Braćo i junaci Bljeska besrajna vam hvala i vječna vam slava. U samo 31 sat.
Ne slavim Bljesak , jer ne mogu , jer smo izgubili vođu , zapovjednika , ljudinu , prijatelja , kolegu , izgubismo junaka .
Poginuo je Rudolf Perešin , naš zapovjednik borbene eskadrile tog jutra 2. maja otišao je i nikada se vratiti neće.
Sudbina je htijela ( ili za one koji vjeruju - Bog je odabrao najboljeg da sjedne desno od njega) da od nas četvorice
koji smo tog ružnog, kišnog, prokletog jutra bili u isto vrijeme u zraku izabere Rudija .
Kajče hvala ti ne za svaku godinu , ne za svaki dan , ne za svaki sat , hvala ti za svaku sekundu provedenu sa nama ,
hvala za sve što si činio i za sve što si želio učiniti , bio si, jesi i za mene ćeš ostati najveći , Kajče hvala ti...
Nebeska prostranstva neka ti uvijek budu plava , tebi i svim našim junacima.
Junaci bljeska počivajte u miru.
U 31 sat .
VENI. VIDI. VICI.
DOĐOSMO. VIDJESMO. POBIJEDISMO.

Slava mu!!! . Nadam se povratku njegovog Mig-21...nakon ovoliko godina... i vrijeme je.

Bilo bi to super, samo ....
Mislim da sam to već prije negdje komentirao.
Nažalost, da nam ga  i sutra vrate, mi u Hrvatskoj nemamo adekvatni prostor za smjestit  i izložit takav primjerak.
A i dosadašnja iskustva i praksa sa drugim primjercima koji takođe zaslužuju ili su zasluživali da
budu restaurirani i spremljeni kao dokaz jednog vremena i povjesti kako Hrvatskog zrakoplovstva tako i cijele Hrvatske uopće,
pokazala je da vrlo malo marimo za takve stvari.
Općenito nam je tehnička kultura otišla u ... MP3.


Nažalost, bolje mu je tamo gdje je sad.

Na današnji dan, 24.06.1992. godine poginuo je naš Hrvatski vitez, migovac,  pilot Antun Radoš na borbenom letu u MiG-21.
Antune, neka ti je vjećna slava i hvala i uvijek plavo nebo!
Počivaj u miru među zvijezdama.

U njegovu čast prenijet ću jedan tekst kojeg još 2017. godine napisao i preko Fb podijelio sa svima nama
njegov kolega, pilot Ivan Selak, a napisao je:


"Na današnji dan prije 25 godina poginuo je Hrvatski vitez Antun Radoš . Nema njegove ulice, škole , dvorane..... A tko je bio on ?Bio je pilot , borbeni pilot , migovac , bio je od nas svih najsposobniji operativac , bio je čovjek koji bi promjenio kretanje kotača povijesti razvoja borbene komponente hrz ( sa nama naravno -jer mi smo tražili lava , a on je to bio), zato je i poginuo , srce veće od ove naše Hrvatske domovine , sa srcem je otišao u avion , a avion traži nalet , traži da si sa njim stalno , traži zvijer koja će se prilagoditi situaciji , koja ne reagira na okolne priče , koja ima sposobnost fokusiranja na zadaću, koja leti... a on letio nije , poginuo je sa mojim anti g odijelom i mojim šljemafonom na glavi , nije imao svoje , a ipak je išao , išao je sa srcem-rekoh , većim od Hrvatske i nije se vratio , pridružio se našim kolegama , migovcima , Vuletu i Žiletu i njihovoj ekipi. Imadoh privilegij dva puta razgovarati sa Antom . Prvi put u Batajnici na pregledima kad sam shvatio koja je to ljudska veličina i drugi put -dan prije ....kad sam pokušao objasniti nešto što je teško objasniti ....on je otišao , slutio sam da se vratit neće. Legendo hvala , kotač vremena je uvijek jednosmjeran i ne zaustavljiv , njemu nitko ništa ne može , on je ne umoljiv i ne promjenjiv. Na kotač povijesti , koji se isto uvijek vrti i ne zaustavljiv je , možeš utjecati , možeš ga u toj jebenoj vrtnji bar usmjeriti , ti si pokušao ali ...drugi su presudili. Lave , povijest borbene bi bila drugačija da si ti bio sa nama , vječna ti slava i vječna ti hvala , počivaj u miru ili leti nebesima , kako ti volja lave ."

Veoma malo se spominju naši heroji , u školskim knjigama i u običnom životu....RIP g. Radoš