Ovo je ideja koji cu da maznem i potpuno bezocno da iskoristim
Sa nemoj brutalno poput mene: uspio sam slomiti srednju balzu (8mm) sletjevši nekako krivo na kljun. Nije otpala, ali je klimava baš kao slomljeni nos.
Gledam tvoje rješenje učvršćenja nosa Zagija i sve mi se nekako čini da si napravio jednu grešku: stiropor je pjenasta ekpandirana masa koja lako popušta na 'tlak'; prema tome, kada model udari njuškom, sila je masa puta akceleracija koja se na mjestu sraza pojavljuje u vrlo maloj točki-samom 'nosu' modela i vrlo lako napravi oštećenje. E sada , da bi to spriječio, ti si napravio neku vrstu zaštitne potkove. Kada model pikne nosom u Zemlju, središnji dio potkove se pomiće pod stresom unazad, a krakovi se šire - i to je razlog zašto su ti se odlijepili kod sraza. Površina na koju se stres sudara prenosi je relativno mala, a trebala bi biti zapravo što veća, jer bi onda minimalizirali oštećenja.
Predlažem ti nekoliko rješenja; ja sam oštećene noseve popravljao izrađujuči mješavinu stiropornog granulata i ekspandiranog PU ljepila. Pobrusiš poslije i dobiješ na mjestu kontakta navedene mase i stiropora vrlo veliku vertikalnu površinu bitno veće kvadrature od samog nosa, a mješavina je sama po sebi tvrda i teško se ošteti.
Drugo rješenje je slićno tvome i predstavlja isto neku vrstu potkove, ali ne viri izvan krila, nego je ulijepljeno izmedju dva krila, naprijed je naravno tvrdo, ali cijelom površinom je zalijepljeno na profil krila u korjenum, dakle maksimalizira se uzdužni vertikalni kontakt sa stiropornom jezgorm za kompenzaciju stresa udarca. Ovo nisam isprobao, ali sam vidio neka rješenja, idealni materijal je 1 do 1,5 mm avio-šper .
Treće rješenje je skica ovdje u prilogu; ja redovito pravim ramenjaču straga i potopim je u stiro na krajevima iste, a u sredinu direktno lijepim šper-nosač motora. Ovdje opet imaš dve opcije: po jednoj napraviš bočne nosače (krajevi 'kabine' za baterije i setup) i onda staviš onaj prednji horizontalni 'trokut' od špera 1,5 mm. Da ubaciš taj 'trokut', sprijeda zarežeš horizintalno njušku Zagija i jednostavno ubaciš taj komadić špera i zalijepiš (sa ili bez bočnih stranica za kabinu). Stres udarca i sada se prenosi na veliku površinu uz donekle 'programirano drobljenje', jer , hebiga, kada je udarac dovoljno jak, Zagi se pretvara u puno sitnih komadića.
Toliko, čujemo se,
Damir