Koja bedara pasti i ne pronaći avion.
Uljana repica nije tak visoka.
Ne bi htio obeshrabriti ekipu u pokušajima spašavanja modela iz uljane repice... no još se sjećam tekme za Kup iz travnja 2008. na Danici kod Koprivnice: 12 modela nikada nije pronađeno u uljanoj repici, unatoč višednevnim pokušajima, čak i iz UL aviona. Tada smo rasturili konkurenciju i uzeli prvih 5 mjesta samo zahvaljujući tome što smo imali akustičko-elektronske lokatore modela pa su nam juniori mogli pronaći u gustišu uljne repice svoje modele.
Mjesec dana kasnije u Šašnoj Gredi trebalo mi je sat vremena da radio-lokatorom pronađem model u polju uljne repice, motao sam se sa uređajem jedno 15 minuta u krugu radijusa 20-30 metara, igla je skakala, pištalo iz slušalica a ja ga ne vidim,sve dok praktički nisam naleto na njega.
Iz iskustva vam mogu reči: model je uvijek pao bliže nego li se čini: uljnu repicu je nabolje pregledavati iz zraka (mršavi se popne snažnom na ramena i tako skeniraju repicu). Ako možete angažirati model sa kamericom ili nekog FPV letaća, moglo bi se probati, ali kao što rekoh, potreban je vrlo niski let, jer to žutilo i gustiš proguraju tenk a da ga ne vidiš dok ga ne nagaziš.
Puno sreće,
Damir.