Skip to main content

Topic: Multirotori, nikad dovršena priča (Read 15002 times) previous topic - next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

Multirotori, nikad dovršena priča

neka ovo bude mjesto gdje se iznose sve činjenice, dobivene iz prakse ili provjerenih i pouzdanih izvora,
koje bi pomogle svim ljubiteljima multirotora i onima koji se žele upustiti u te vode....


 boj ne bije oružje svijetlo.......  pa tako ni u ovom dijelu modelarstva, rezultat se dobiva praksom i iskustvom pilota a ne cijenom letjelice pa stoga

molim sve koji se uključuju u raspravu i žele pomoći drugima da ne koriste pogrdne riječi i pljuvanje za ni jednu komponentu koja se ugrađuje u multirotor....
ovdje nema mjesta za subjektivnost već čisto objektivno uspoređivanje prednosti, nedostatka, cijene i omjera uloženog i dobivenog.....
znači svi komentari i savjeti su dobrodošli dok god nisu veličanje jedne vrste opreme iz pogrešnih razloga a omalovažavanje druge večinom jeftinije opreme!



pošto je u zadnje vrijeme došlo do jako velikog interesa ljudi za multirotorima..... večinom jer ljudi vide potencijalno laku i jednostavnu zaradu sa uslugama snimanja iz zraka, pogotovo ovdje spadaju ljudi koji se bave foto/video poslom i vide multirotore kao zgodnu nadopunu svojoj ponudi...
nužno je objasniti mogućnosti i limite koji prate ove letjelice, opasnost koju ove letjelice predstavljaju i odgovornost koja dolazi sa njima i dijelima uzrokovanim od njih

osim potencijalne koristi, multirotori predstavljaju vrhunsku zabavu u letenju i daju ovom hobiju čisto novo poglavlje


to je za sad sve, uključite se u raspravu, stavite svoj setup, rezultate postignute sa njim, video snimke, istaknite prednosti, nedostatke, nadopunjujte jedan drugoga sve u cilju:
- stvaranja savršenog multirotora kao FPV letjelice za snimke iz zraka ili modela za akrobacije i ostalo.....
- usađivanja potencijalne opasnosti u pilote i one koji to žele/misle postati


evo toliko o uvodu, molim krenite  ;)

Tabula rasa.....

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #1
super da je otvorena ova tema, upravo je to potrebno za početnuke (kao ja, šarafim samo dvije-tri godine) i još uvijek sam na početku,
svi koji misle kako če u par koraka letit i dobivat vrhunske rezultate neka još jednom uzmu zraka,
treba brdo napora i truda(a i vremena), i naravo nešto para , a kao i u svakom drugom bavljenju nekim hobijem ili sportom i  discipline i odgovornosti.

kako je još od ikara u čovijeka usađena želja za letenjem , ovo je jedan od odličnih načina kako za relativno malo novaca diči se u visine i uživati , pa stoga svima želim puno strpljenja i dobrog letenja :) :) :) :)
dx9-xd8-gobac630

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #2
super da je otvorena ova tema, upravo je to potrebno za početnuke (kao ja, šarafim samo dvije-tri godine) i još uvijek sam na početku,

potpisujem

evo pisem s pocetnicke strane. vidim da sad ima puno bolji kontrolera za ne preveliku cijenu ali ja sam krenuo s kk kontrolerom i toplo ga preporucujem za zabava pa cak i koju hobby snimiku tj za svoj gust-dobra stvar.
 
 Znaci elektronika KKcontroller(ne sad ove nove skuplje plocice s razno raznim nadopunama neko one obicne s kojom je vecina multikopterasa krenula.
 motori rc timer recimo 750KV
 esc rctimer 20A
 elise 10x4,5
 baterije turingy ili nano tech 3s 2200mAh/pa na vise sa vise C
 Frame od alu sipki 10x10mm
 
 Kad se tu ispraksas i naletis onda lagano preci na nesta bolje, ali i dalje imati KK stekiran jer za zezanciju dusu dao.
 
 Posto planiram sad uzeti neki ozbiljniji kontroler s razno raznim pomagalima molim preporuku i link na kupnju istog ili jos bolje ako ima netko za prodati?

Ujedno dali ima tko u autocadu centralne dijelove za hexu tj nacrt za hexu od 10x10 alu sipki posto sljedeci multirotor koji planiram sloziti je upravo hexa sa boljim kontrolerom

 Sto je danas best buy ulozeno/dobiveno, te da je dosta bolje od KK tj da se vidi ta razlika, i da ne kosta kao MK jer napominjem multirotore iskljucivo planiram koristiti za svoj gust, a taj gust  kod mene je prevelik :D ?
Sjedi mrav na banderi i umače keks u struju

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #3
Dex mislim da si već u naslovu dobro načeo priču o multirotorima. Uistinu i ja ih tako doživljavam – kao nikad dovršenu priču. Nekako iskustvo na tome području samo je nametnulo takvu tezu. Stoga će ovaj post biti više svojevrsni osvrt na letjelice kao takve s ciljem da koliko toliko osvijetli tu još uvijek mladu granu modelarstva koja je i kod nas još uvijek u povojima. Ukoliko bude pomalo i filozofski nemojte mi zamjeriti. No, možda pomogne baš onima koji su pred dilemom krenuti u svijet multirotora ili ne. Odmah na početku i upozorenje da su multirotori u odnosu na ostale najraširenije modele skupi i to je nažalost tako. Kod njih se komponente jednostavno multipliciraju i krajnja cijena neumoljivo raste.   

U modelarstvo sam krenuo rezajući godinu dana izoflor i leteći, među raznim modelima,  ponajviše omiljenu Citabriju. Odmah nakon toga krenuo sam s EDF modelima koje sam do danas najviše i letio jer još uvijek imam potrebu za brzinom. Situacija kod njih, i slični modela s krilima, je relativno jednostavna, jasna (ovdje ću izuzeti modele na mlazni pogon koji su ipak daleko kompleksniji). Relativno malo komponenti koje treba ugraditi, model jednom dobro potrimati i to je to. Leti po šinama baš onako kako od njega dobar graditelj i očekuje.

No, kada sam se prvi put susreo s multirotorom to je bila, onako gotovo klišejski, ljubav na prvi pogled. Vrlo neobična letjelica koja nudi dosta mogućnosti. Tako je počela moja mala avantura s multirotorima koja evo traje i danas. U međuvremenu se nakupilo nešto iskustva s različitim konfiguracijama, što moga osobnoga, što kolega koji se trude na istom području. Kažem trude jer to je jedna velika poljana koju treba dobro prekopati i kada misliš da si došao do kraja onda treba ponovno krenuti od početka. 

Ja bih multirotore definirao kao jednadžbu s dosta nepoznanica. Jednostavno zbog toga jer nema nekog jedinstvenog i očekivanog pravila ponašanja za njih. Previše je varijabli koje utječu na uspješnu izgradnju, kasnije na sami let, a sasvim je jedna druga priča ako se multirotor želi koristiti za fotografiranje i snimanje iz zraka. Tu mislim na profesionalno snimanje ne na ono za osobne potrebe kada želite jubito uratkom impresionirati ukućane, kolege ili prijatelje. Tada je to cool. No, nažalost ništa više od toga - potpuno je neupotrebljivo za nešto više.

Stoga tu dolazim do neke razdjelnice korištenja multirotora – na one „just for fun“ i za profesionalnu uporabu.

U posljednje vrijeme dosta je bilo i na forumu rasprava o komponentama za multirotore, pogotovo o mozgu cijele priče – kontroleru. Koji je dobar, koji nije, određuje li njegovu kvalitetu tražena cijena ili ne? Ponekad su se koplja malo i ukrstila oko toga al to je sigurno bilo u dobroj namjeri kako bi se došlo do što objektivnijih informacija vezanih uz iste. Osobno sam do sada koristio plavi KK board i sada multiwii Paris 4 kontroler. Dosta sam razgovarao s kolegama koji koriste i ponajskuplju njemačku MK elektroniku, ili njezine kineske klonove, i gledao kako lete i slušao njihova iskustva. Ima još dosta kontrolera na tržištu, no sve su to varijacije na temu, tek poneki ima koji senzor više ili manje od drugoga ili drukčiji kod. Dobro je da ih je što više i da postoje open source kodovi kako bi šira modelarska zajednica mogla sudjelovati u razvojnom procesu.

Do kakvih sam spoznaja došao do sada koje bi mogle biti od koristi za ulazak u svijet multirotora?

Ponajprije bi svaki modelar trebao riješiti dilemu zbog čega mu takva letjelica treba. Bez odgovora na to pitanje ulazak u tu priču bit će samo novi, kod žene ili cure, neopravdani trošak. A znamo da to nikada nije dobro. :)

Ako je odluka pala na „just for fun“ model onda je cijela priča puno jednostavnija. Postoji na tržištu već dosta gotovih RTF rješenja koje se kupi, slijedi uputstva i uz pomoć kolege koji se u to već nešto razumije može ostvariti svoje prve letačke pokušaje. Može biti i samogradnja ukoliko ima volje, vremena i znanja. No, koliko vidimo kod nas ima više takvih pokušaja i malo od njih završava krajnje zadovoljavajućim rezultatima. Za sve takve dobro je odmah na početku uzeti neki jeftiniji i manje složen kontroler jer treba računati na neminovne padove u procesu učenje letenja. Ako se može dobro je uz žiroskope na kontroleru imati i akcelerometre koji će vas moći izvući iz, do razumne granice, neuspješnog manevriranja.  

Tu dolazimo i do problema koji nije niti mali niti beznačajan – pogotovo sa sigurnosnog aspekta cijele priče ( o tome ću nešto kasnije). Nakon promo videa multirotora na jubitou mnogi koji nisu imali nikakvo modelarstvo iskustvo žele upravo njih. U životu nisu poletjeli niti depronca, a odmah bi htjeli letjeti multirotore. Oni koji su ga ikada pokušali letjeti znaju kako je to i o čemu govorim. I za njih onda vrijedi ovaj gornji naputak.

Naravno oni s dubljim džepom mogu odmah posegnuti za sofisticiranijim i daleko skupljim rješenjima. No, i tu se mora biti realan jer prikazano na jubitou ne znači da je to tako i u stvarnosti. Tim je razočarenje veće a razina frustracije samo raste. Dovoljno je samo spomenuti gps opciju koju se reklamno prikazuje kao nešto što radi gotovo idilično. No, nažalost nije tako i u stvarnosti vaš multirotor će plivati u krugovima od 5 do 10 metara pa i nekada više. Tada je izraz lica zbunjenosti i razočaranosti vlasnika očekivan.

Kada su u pitanju multirotori, kontroleri itd. treba biti jako realan i ne očekivati od njih čudesne mogućnosti. Iz njih se može puno toga izvući, no to je na kraju stvar više sinergije pilota i letjelice nego „svemoguće“ elektronike. Ona se, naime, konkretno kod multirotora pokazuje dosta varljivom. Bez obzira koliko bila skupa ili napredna radit će dobro u idealnim uvjetima – čitaj indoor. No, mi želimo letjeti vani, želimo snimati lijepe kadrove prirode, rijeka, jezera itd.

E, tu se priča u potpunosti mijenja. Prvi malo jači vjetrić učinit će vaš super skupi stroj za tu potrebu gotovo neupotrebljivim. Pametni kontroler radit će svoj posao i pokušati kompenzirati sve vanjske utjecaje. Prilikom toga napravit će medvjeđu uslugu onome koji ga koristi za profi upotrebu – posebno za video snimanje iz zraka. Jer prilikom toga najveći problem jesu vibracije, a one kod multirotroa nastaju na više razina. Prvo ih stvaraju elise svojom turbulencijom, zatim motori koji to prenose na cijelu šasiju, zatim nosač kamere ili fotoaparata koji radi po nekoliko osi i sam stvara novu razinu vibracija. Tu su onda još i veliki otpor neprofilnoga objekta koji se kreće i koji na sebi ima obješenu kameru. To je nešto što do danas nije uspješno i u potpunosti riješeno ma koliko vas u to uvjeravali razni proizvođači koji će svoj RTF multirotor vani prodavati i za više desetaka tisuća dolara. To je najveća frustracija kod multirotora, pa i moja osobna jer sam se najviše orijentirao na to. Vjerujem i znam da je tako i kod ostalih kolega koji su krenuli tim putem i svatko od nas morao je na taj problem pronaći vlastita rješenja – od jello efekta pa na dalje. No, rješenja su moguća i tu se ne treba obeshrabriti nego treba biti uporan i primijeniti stečeno vlastito i tuđe znanje na tome području. Tu se ne smije smetnuti s uma i video postprodukcija koja danas može riješiti u montaži dobar dio tih problema. Tako da sve što vidite na video uradcima i koji vas ostavljaju bez teksta uglavnom je prošlo kroz taj profi filter.  
Zašto govorim o tome? Zato jer mislim da nije dobro da vam bilo tko uvali multirotor s pričom kako to samo stoji na nebu obješeno kao luster, savršeno snima, kuha pere i čuva djecu. Svakome tko me kontaktirao po pitanju multirotora, pa i za kupovinu, rekao sam isto, pa makar ga to i odbilo od kupovine. Tako mirnije spavam. Mislim da je to ispravan način jer posljedice mogu biti kobne. Naime, multirotori su opasni strojevi u onoj mjeri koliko ih se nestručno i neodgovorno koristi. Treba imati na umu da nemaju krila, da nemaju profil – uzgon, i u slučaju otkaza padaju kao cigla. Oni od 6 ili 8 rotora mogu podnijeti otkaz jednoga u određenim uvjetima, no, veći kvar čini svoje. Kada su veći mogu ići i preko 5 kg težine pa sada si predočite što može uzrokovati pad takvog objekta s neke veće visine. Tu je od 3 - 8 elisa koje imaju svoju rotaciju i mogu izazvati ozbiljne ozljede. Toga uvijek treba biti svjestan i s time računati kada ih se leti, posebno u urbanim sredinama.

Tu ću za sada stati jer puno je to za prvi post teksta za čitati. Puno je tu još toga za reći.

Dakle, nisam najpametniji, ne znam sve o multirotorima, još se učim i još puno toga imam za naučiti – zato na multirotore gledam kao na veliki izazov koji me tjera na daljnje razmišljanje. Ovaj thread koji je pokrenuo kolega Dex, sada već globalno poznati i uspješni proizvođač multirotora u kompozitnim materijalima, sam tako i shvatio. Pozivam stoga kolege s foruma koji imaju iskustva s tim letjelicama da ih iznesu i prezentiraju forumu jer iz toga može izaći samo nešto korisno na opće dobro. Ja sam samo malo dotaknuo problematiku. 

lp

Toni   


      
 
 
         

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #4
koliko čujem od kolega s foruma, ima već i situacija di je multirotor 'odletio' vlasniku u nepoznatom smjeru,
pa se doma vrati samo sa stanicom u rukama, a cifra onoga u zraku da boli glava....  :'(

od one di ga je policija vratila vlasniku, iskusnome dapače, nije toliko on kriv, elektronika je varljiva...
a zadnje je bilo na Bundeku navodno, početnici pa odmah krenuli u visine. i nije nađen više.

koliko ih je osim toga završilo na podu u komadima... od pada s prevelike visine...

tako da definitivno treba paziti što se radi s njima, tj. ne očekivati čuda bez prethodnog pomalo dosadnog stjecanja iskustva u hoveru na 2m od tla ispred sebe.
a ni to nije garancija da se u visini nešto neće oteti kontroli, bez obzira na iskustvo,
kako je već toni rekao, problem je i taj što nema slijetanja bez motora kao s avionima. već obično slobodan pad, bez obzira jel ispod trava, asfalt ili ljudi  :(

svi bi odmah HD kameru i u vis 100m.  :-X

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #5
 je, i ja sam svoj MK uništio totalno,ustvari uništio se sam – pretpostavljam slabi kontakt
na onim j.. BGA žiroskopima.Kada je tresnuo  odbio se 3 metra u zrak.Onaj njegov stup elektronike
izgleda kao da sam ga sa čekičem opalio.
Tako pazite iznad čega i koga letite jer i najmanja greška ga pretvara u ubojiti projektil
nad kojim nemate kontrolu.
Danijel

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #6
evo, drago mi je da se polako skupljaju komentari,

zahvaljujem se Toniju na ovim pomalo pretjeranim pridjevima kojima me počastio, jer ja samo lickam smolu i ništ više...
a zasluge pokretanja ove teme neka pripadnu Toniju čiju sam ideju iz razgovora samo pukupil  ;)


da ne duljim, evo opisa mojeg savršenog modela za FPV snimke.....
(naravno napominjem moj... do sad koji sam ja posjedoval, ne opčenito najbolji, da neko krivo ne protumači  ;) )

model je umirovljen trenutno, ali nisam ga bacil nego sam ga pospremil... nikad se ne zna možda opet poleti.....

sve na modelu ima svoj razlog i do toga sam došel kroz isprobavanje
model je hexa sa jeftinim kineskim komponentama:
6x 2205 1400kv motorima
6x turniga plush 10A reglerima
KK pločca
2 baterije od 2200mAh do 2650mAh u paraleli zbog sigurnosti
video link 800mW sunsky, eagle tree loger i osd sa full senzorima,
filter za napon video linka, koji je napajan sa iste baterije kao i motori i ostatak....
gopro kamera stavljena na šper naljepljen dno "trupa" koji je cijeli obučen u crnu memorijsku spužvu koja ublažava odlično vibracije
gopro sa svojom masom odlično pliva po spužvi i to je dovoljno za micanje svih vibracija na modelu....
dodajem zaboravljeno:
ovaj model ima sve elise iste, zadnji motor je pokretan i miče ga brzi digitalni MKS servo preko Spartan Quark gyra
na KK pločici je yaw totalno onesposobljen, osjetljivost je tek tolko da nije programski mod, znači skoro 0 a svu kompenzaciju repa i držanje obavlja dodatni gyro....
to je vrlo zgodna stvar jer omogučava vrlo brze manevre repom bez ikakvog gubitka potiska i propadanja kaj zna biti dosta iritantno na "normalnim" multirotorima
za sad mi je to najdraža opcija kod FPV-a na multirotoru....

ukupna RTF masa je bila od nekih 1600 do 1700g, neko vrijeme je bila i 1800g jer sam isprobaval stvari....

 
osim toga model ima drvene krakove od 10x10mm jelove letvice, potrebno je pripaziti na godove drva, da ne pukne krak...
drvo je nužno, jer jako, jako dobro miče vibracije uzrokovane motorima i elisama, tak da jako malo vibracija dolazi do centralnog dijela, a one koje dođu nema šanse da prođu spužvu....

obična spužva nije dobra jer  se ponaša ko hladentina, potrebna je memorijska spužva, najjeftiniji oblik takve spužve/pjene je ona crna izolacija za cijevi od grijanja
to je neka vrsta pjene/spužve koja ima memoriju, kad se pritisne, treba joj neko vrijeme da se vrati u početni položaj, tak da se obavi amortizacija a ne federiranje....

uglavnom to je najbolji model koji sam imal na FPV, nema aluminija, kompozita, stakla ili karbona koji bi drvu parirali u upijanju vibracija
nije sramota letet ružan model dok god model obavi posel kak spada, jer rezultat je bitan a ne komentari izrečeni od ljudi koji gledaju snimanje  ;)
jedna odlična prednost dobrog upijanja vibracija kod ovog modela je bila sposobnost snimanja gopro u full HD-u bez yello efekta,
u zadnjem videu "Snow FPV"  početak


ovaj model je odradil dosta letova i snimaka, nisu svi na netu.... neki od snimaka sa ovim modelom su:


Drift.hr 1. trening 2011. - Varazdin

Dedal by MCV

Snow FPV




.


 

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #7
krenuli su filmići :)  mislim da bu tu jeftina KK i Wii ekipa dominirali, iako ima i par MK prisutnih  :P

KK kontroler - ima ih sada za 30$
http://www.ebay.com/itm/IOI-Quadcopter-KK-Multicopter-controller-board-X-Copter-/320750061714?pt=LH_DefaultDomain_2&hash=item4aae318892

Quad X s KK kontrolerom kojeg sam doma polemio dok su koštali preko 150$. (izrada: http://tinyurl.com/lemljenje )
sada nema šanse, pa jeftiniji je nego 3 HK gyra potrebna za onaj prvi LOL, di su još ostali dijelovi(atmel, potovi određene dimenz, skupi kondići kod nas...) te još vrijeme potrebno za slaganje...a i kompaktnije izgleda taj novi SMD.

Stabilized quadcopter multirotor in zagreb croatia



Quad X Multi Wii kontroler, ima ih od 50$ u samogradnji, a gotovih od 100$ pa na više,
setup isti kao kod Dexa gore, 8'' po 1$/kom, 2205 1400 KV  8$, 10A plush ESC 8$. batka 2.2 3S turnigy 8$
Croatia - Zagreb - GoPro maiden flight in HD


to su samo kontroleri, 
MNOGO toga ovisi o samom modelu/modelaru, mora sve biti složeno kak spada, inače badava i neki naj najskuplji.
toni i ja polako otkrivamo cake koliko možemo a i koliko nam vrijeme dopušta, a to nije baš puno  :-\ 

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #8
neda mi se komentirati previse ali samo bi natuknuo da ne vidim tu ni jedan video sa nekom pro kamerom ili aparatom, isto tako ne vidim heavy lift masine, samo nesto mini mikro i te fore pa evo jedan mini video sa nekim smjesnim setupom, skoro je ko multiwii i kk ;)

http://www.youtube.com/watch?v=1nSHIN5lfss

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #9
pošto tu raspravljamo, mogu pitati nešto  :)
koja je svrha skupog stroja ako s većom profi kamerom ima više problema, pa profi rezultati izostaju?  :( to si rekao neki dan i nitko ti to ne osporava.

http://www.flyfreak.net/multirotor/multiwii-kuharica/msg52976/#msg52976
Quote
tu sam konkretno spomenuo uspordebu quada sa fixnim gopro i skoro slicne letjelice sa kamerom od 2kg i kompenzacijom, to su dva jako razlicita pojma i svi koji su to probali znaju da nije to lako uskladit
sta imaju moji video uradci veze s tim ne kuzim, pa definitivno stoji da je MK high end za multiwii bez obzira sta radi s njim, snimas, letis normalno ili acro, neusporedivo je to, jbg koliko para toliko muzike

no taj isti skupi stroj ima dobre rezultate s manjom kamerom koju veliš i sam,  je lakše stabilizirati.  OK, ima smisla.

pa jel nije onda praktičnije i krenuti od 'manjeg' stroja, kada oba daju rezultate samo s 'mikro' kamerom?     ???


filmić je ok, stabilno je to full, ali koliko kužim svi prije su snimke s kamerom u modelu, ovo je s kamerom u ruci   :-\


znamo svi da na netu ima snimaka da boli glava i sa ovim i sa onim kontrolerom te sa hrpom raznih frameova i gimbala,
ali iza toga stoji brdo $$$, pa zato i uspoređujemo nešto s foruma, nešto što nam je pristupačno...  inače bi mogli samo pucati linkove na opremu od +100.000 kn i to bi bilo to  ;D

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #10
ovo ti je samo pokazna snimka jedne od opcija koju nudi MK, znaci puca signal, brajo se vraca kuci i sam sleti, nemas brige
ono sta mnogi ne kuze je to da ne mozes radit nesto konkretno sa nekom igrackom od letjelice i gopro, prvenstveno zbog hrpe dodatnih opcija na takvim kontrolerima od alt hold do position hold ili recimo POI , drugo sta kod obrade videa snimane sa gopro popusis dosta ako je zelis uklopit sa kvalitetom one kamere koja recimo snima sa zemlje, ne smiju biti razlike
sta se tice ovih home uradaka za zajebanciju i kacenje po youtube definitivno je isplatljiviji KK ili MultiWii sa gopro, kad zbrojis omjer ulozenog i dobivenog je strava, ali to je ipak samo savrseno za vlastitu upotrebu


btw ova igracka koja je na snimci i nema tako pretjeranu cijenu s obzirom na ono sto nudi, ako usporedis bilo koji kontroler sa svim tim pustim dodacima cijena je tu negdje, ali MK ipak odskace medju svima njima, nema takav KK ili MultiWii koji mu moze konkurirat, ni u stabilnom letu ni u acro modu a pogotovo ne u opcijama drzanja pravca, smjera ili visine a da ne govorim da ovaj sa 2200 baterijom leti 22-24 minute

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #11
a da ne govorim da ovaj sa 2200 baterijom leti 22-24 minute

pri 2.2A potrošnje u hoveru bi ti model letio 1h s 2.2Ah batkom isisanom do kraja. to je jednostavna matematika.
 
a pošto leti 2.5x kraće(60/25min), znači da iz batke isisava 2.5x2.2=5.5A ukupno za hover. nice.

i to ako ubiješ batku od 2200 do kraja u zraku,

pošto je pravilo da se leti do 80% kapaciteta, tj da nakon leta do pune batke u nju vratiš 1760mAh.
a vjerujem da ih ne ubijaš, nego paziš na to.
pa je računica 2.5x1.76=4.4A   tj 1.1A po motoru za quad,  pa to je fenomenalno.
 mislim da je gaui od 500njak grama sa skupim scorpion motorima tu negdje.

koji su motori, propovi i težina letjelice ako nije tajna? 
ak nije preskupo, pa to je ludnica od setupa.

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #12
motori su robbe 2827-35 radjeni bas za MK, regleri 10A, elise 10×4,5 EPP/CF, tezina nekih 850g

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #13
Vidim da se diskusija polako razvija. Mislim da je to dobro jer jedino tako možemo doći do nekih odgovora, do novih saznanja.

Kroz razgovor s iskusnijim kolegama i onima koji su počeli kruh svoj zarađivati i koristeći multirotore za video i foto snimanje iskristalizirala se jedna nova teza. Za uspješno snimanje iz zraka ponajviše ćete na kraju ovisiti samo o žiroskopima i vlastitom umijeću upravljanja letjelicom. I kroz vlastito iskustvo snimanja iz zraka to mi se pokazalo točnim. Objašnjenje je vrlo jednostavno, a već sam o tome nešto ranije govorio. Žiroskopi, što kvalitetniji to bolje, dat će vam onu osnovnu stabilnost stroja, a dalje je na vama. Zašto samo žirci? Zato jer će ukoliko imate uključene akcelerometre oni imati stalnu potrebu izravnavanja stroja i na palicama ćete morati biti nešto neumoljiviji da bi što bolje držali pravac kretanja – tu će se onda pojaviti i još pokoja vibracija više, dakle problem više. Ipak, kod žiraca nema autolevela koji je jako koristan kod početnika, ali ne nužno i kod iskusnog letača. Tu vam ukoliko imate sate i sate letenja u rukama neće biti nužna niti ostala elektronika jer to ćete uspješno sami svladavati. Tu ne kažem kako je loše imati skupu elektroniku i s magnetometrima, baraometrima GPS-om itd….ali i sam sebi postavljam pitanje što će mi to kod snimanja ako od toga i nemam neke koristi u praksi – dakle ako mi je cilj snimanje. To je prikladnije za početnike dubljeg džepa kojima će kod gubitka orijentacije ili lošeg manevriranja, uvelike biti od koriste korištenje tih funkcija. Korisno je i kod dalekometnih FPV letača i gubitka signala, apsolutno. No, letjelicu koja je daleko od vas i koja je izgubila kontakt sa stanicom može izvući i predprogramirani failsafe koji će kod multivija izravnati letjelicu i s predviđenim oduzimanjem gasa spustiti stroj na zemlju. Naravno, tada ćete morati više šetati do njega. Tu govorim dakle o omjerima uloženo-dobiveno.

Vidim da se tu dotaknulo i pitanje korištenja kamera i raznih konstrukcija. I tu su razmišljanja različita što je također dobro, no ni jedan stroj, pa tako niti set-up, svakako nije igračka. To može izreći samo netko tko i dalje ne razumije meritum problematike o kojoj se ovdje nastoji nešto izreći. (:

Ruku na srce i GO PRO kamera je za naš standard skupa – oko 2300-2400 kn kupljena u Zagrebu. Ako je preko firme onda starta od 1800 kn, čini mi se. No, i to je vrlo skupo za modelara, pogotovo početnika – čast iznimkama koje su ipak samo iznimke. Prilikom svakog polijetanja ta je kamera možda otpisana i to uvijek treba imati na umu. Sada zamislite podizanje Mark II Canona koji je skuplji jedno 10 -30 puta, ovisno o tome kakav se objektiv koristi. Apsolutno je točno da se GO PRO i njoj slične ne mogu mjeriti za snimanje s Mark II, kako što se niti on ne može mjeriti s ozbiljnim profi video kamerama, kao i što na televiziji nema potrebe za video stabilizacijom, a kod nas je ona jednostavno nužna.

No, ni tu ne treba biti isključiv. Naime, GO POR se uistinu koristi za profi snimanje ali u određenom segmentu. Jedan kolega nedavno je sudjelovao upravo u jednom takvom snimanju gdje je GO PRO obavila posao iz zraka a Mark II. zemaljska snimanja. Završna produkcija će obaviti svoje i krajnji gledatelj neće niti primijetiti razliku u kvaliteti snimke – dapače više će ga očarati koji spektakularni kadar iz zraka u jednoj dinamičnoj montaži. Što želim reći? Da se ne može biti isključiv niti prema jednim niti prema drugim. Dapače, to je jedna vrlo dobra suradnja – nadopuna. O tome da su mnogi profi uradci napravljeni isključivo s GO PRO ne treba previše isticati jer primjeri toga postoje svakome dostupni na netu. Kao i svaku kameru i iz nje treba znati izvući maksimum, poštivati pravila struke, znati kada i kako snimati, i na kraju krajeva sve to znati obraditi i montirati. Naravno uvijek bi bilo najbolje gore imati što profesionalniju kameru, no to za sobom vuče brojne probleme koje treba riješiti na njezinom nosaču – bio te rc heli, multirotor ili avion.

Tu je ponajprije pitanje težine takvih kamera koje onda pred graditelja multirotora postavlja velike tehničke izazove – ponekad jednostavno nerješive. Što je, naime, kamera ili fotoaparat teži, tim više raste ukupna težina cijelog stroja, zahtjevi za snagom motora, veličinom propova i baterija onda rastu, a o ukupnoj cijeni onda ne treba niti razmišljati. Najžalosnije je što se kod takvih pokušaja, a i oni su vam dostupni na netu, opet ne postižu očekivani rezultati. Opet dolazimo do onoga: uloženo-dobiveno.

Stoga me i osobno veseli što je kolega Dex stavi sliku svoje hekse koja ima nekoliko inovativnih ali jeftinih rješenja. Prvo je upotreba drva kao medija koji se najbolje nosi s vibracijama, a i znatno štedi na ukupnoj težini i novačniku. Zatim okretanje motora prema tlu čime se izbjegava turbulencija koje stvaraju elise prilikom udara u krakove. Imaju krakovi svoj profil u tom mlazu ali bolje je izbjeći tu razinu stvaranja vibracija. Naravno, pri tome morate paziti da vam motori i elise ne budu u kadru, ako snimate. Dex je na jednostavan i jeftin ali učinkovit način riješio i pitanje jello efekta koji se ne može softwerski neutralizirati. To je postigao s velikom spužvastom bazom na kojoj se nalazi kamera. Postoje i manja također učinkovita rješenja. No, o njima kao i o mogućnostima stabilizacije slike u sljedećem postu.

lp

Toni  

Odg: Multirotori, nikad dovršena priča

Reply #14
 :) :) :)

napravil sam novi model za snimanje iz zraka, pošto neko vrijeme nisam imal ništa.....
od početka do kraja izrade trebaolo je manje od 3 sata, frame je napravljen isključivo od drva, spajan cijanofixnom i to je to.....
ako ne računamo gopro kameru, cijeli model košta ispod 100€

uspio sam danas napraviti proban let i model ima potencijala....
sutra ga testiram malo jače, pa odmah stavim i sliku modela, koja za sad nek još bude tajna  ;)

model ima 730g RTF sa svime, uključujući video link, filter napona i GoPro kameru.....
u komadu leti 13- 15 minuta i za sad se ponaša najbolje od svih modela koje sam letel


evo današnji kratki probni video.....
nadam se da dečki imaju smisla za humor, malo me zaneslo kod montaže  ;)

Quad FPV.mpg