Odg: Nitro Days (Punitz ili gdje ce vec biti)
Reply #13 –
Na onu Tominu o FOX-u treba još samo dodati kako je imao 7 metara raspona a pilot ga je držao na pola metra od zemlje i cijelo je vrijeme izgledalo da će stolirati. A napravio je na vrlo malom prostoru sve akrobacije koje se s njom mogu napraviti i to stalno vrlo nisko. Impresivno. Bila su još dvije jedralke s turbinama. Jedna od 10 metara raspona, i jedna od 5 čini mi se, nju nisam mjerio – Foxa i ovu veću jesam.
U svakom slučaju, put od 4 sata u jednom smjeru se isplatio. Vrijeme je bilo idealno, nismo lutali i brzo smo pronašli aerodrom smješten ispred velikoga planinskog masiva koji se lijepo vidi i na fotkama. Zrak blago oštar, a betonska pista duga 730 i široka 30 metara. Uz taj mali sportski aerodrom nalaze se dva restorana, hotel, uređeni sportski tereni, veliki i pun hangar. Odmah do je i mali heliodrom za heli prve pomoći s dežurnom ekipom. Sve je pic pic i nema nigdje ni papirića za vidjet na podu. Trava unedogled pošišana i sve je jako uredno. Na tome je i organizator mitinga inzistirao. Naime, jednome L-39 je curilo gorivo po sporednoj betonskoj stazi. Odmah je došao lik iz organizacije i očitao bukvicu vlasniku modela.
Odmah po dolasku dočekalo nas je stotinjak modela raspoređenih uz pistu. To je bio prizor kakav poželiš nakon takvog puta. Puno ih je bilo i u hangaru. S obzirom na veličinu modela i opremu ekipa je besramno bogata ili pak rađe izdvoji zadnji euro za veliki scala model nego za školovanje svoga djeteta. Jer teško je shvatiti da u posebno konstruiranoj prikolici imaš tri helija i svaki na sebi ima turbo prop. Dakle, samo u motorima ima negdje oko 15 tisuća eura. A, gdje je sve ostalo. No, po facama bih rekao da ima i jednih i drugih među njima. Bilo je i "blago" opsesivnih. Bilo nam je pomalo smiješno, ali i zabrinjavajuće, gledati lika od kojih 40.-tak godina koji je gotovo sat vremena polirao samo trup svoga velikog scala Hawka. Dosta smo ga komentirali, a onda je otišao po krila. O Bože, koliko će sada njih polirati, pitali smo se kroz smijeh. Al, što ti je sudba. Dotični je trebao biti dio formacije 4 velika Hawka. No, dok su trojica uzletjela njegov nije htio upaliti. Morao se okrenuti natrag i odgurati svoga ljubimca na novo lickanje. Šteta jer kada izgubiš red na ovakvom događanju moraš opet dugo čekati na neku novu priliku.
S te strane miting je bio savršeno organiziran. Počeo je zajedničkim brifingom organizatora i sudionika na kojem su dogovorena pravila igre, a nakon toga su se redom prijavljivali svi koji žele sudjelovati u letnom programu. Svatko je dobio svoj redni broj i šou je počeo. Letjeli su dva odjednom, a u nekoliko navrata ih je bilo istodobno i tri u zraku. Tada ih je bilo teško pratiti, pogotovo ako nisu letjeli u osmišljenoj formaciji. Kao na nekom velikom pravom mitingu gotovo da i nije bilo praznog hoda. Čim su jedni sletjeli odmah su drugi krenuli i tako cijeli dan. Pauzu za ručak su iskoristili edf modeli, jedan MK multirotor i pokoja leteča „vještica“. Hrana je bila tradicionalna – kotlet s krumpir salatom i kobase sa zeljem. No, gladni ni žedni nismo ostali.
Od modela prevladavali su Viper Jetovi u svim veličinama. Očito je to trenutno najpopularniji sportski jet model koji odlično leti. Svega se moglo vidjeti, pogledati i ćutiti miris spaljenog kerozina koji je cijelog dana dopunjavao za mene idiličnu sliku koja nam se prostirala ispred pomalo umornih, pospanih očiju.
Toliko od mene. U nastavku Kićine fotke.
lp
Toni